Soul za neprijatelje spolnog odgoja

Već neko vrijeme soul se nameće kao kvalitativno dominantan pravac u suvremenoj glazbi, što nije iznenađenje, ako se uzme u obzir činjenica da je sijaset pjevača (i pjevačica) snimio sjajne ploče koje su uz to i komercijalno uspješne.

Ono što je iznenađenje jest da se njima priključuje Asaf Avidan, izraelski kantautor ekspresivnog glasa koji će mnoge navesti da ga zamijene za ženu. Moglo bi se reći da je Avidan noćna mora za sve koji misle ‘muški su muški, a žene su žene’ jer zvuči kao sjajan ženski soul izvođač (padaju mi na pamet Amy Winehouse, Etta James, pa i Stevie Nicks). Ni muzika ni emocije nisu privatna prćija nijednog spola, a Avidan uspijeva izdići se iz uobičajenih stereotipa izražavanja emocija na tipično muški, odnosno tipično ženski način. Uostalom, nekad su u kazalištima muški igrali ženske uloge. Dakle, već ste shvatili, kod Avidana emocije nemaju prefikse, one su univerzalno gorko-slatke, najbolje demonstrirane na vjerojatnom hitu “Love It Or Leave It“. Gotovo svaka pjesma može postati uspješnica, no uz pristupačnost širokim narodnim masama Avidan njeguje umjetnički integritet. Osim toga, većinu instrumenata na albumu odsvirao je sam Avidan, a kao producent se potpisuje Tamir Muskat, koji je uglavnom nadopunjavao Avidana na udaraljkama.

“Different Pulses” album je stare soul škole koju njen autor sjajno poznaje i koja je, između ostalih, svijetu dala Amy Winehouse i po mnogo čemu “Different Pulses” podsjeća na “Back To Black”: jednostavna i zvonka instrumentacija te glas u prvom planu uz sjajno zakucane pjesme na međi soula i djevojačkih grupa šezdesetih daju album koji ima potencijala biti hit godine i kod publike i kod kritike.

Osim muško-ženskog zbunjivanja, prvi Avidanov solo album ima još jedan veliki paradoks: prvi pridjevi kojima bi se ploča “Different Pulses” opisala su mirna, emotivna i sporija, no “Different Pulses” krcata je plesnim ritmovima koji su diskretno postavljeni, tako da ne razbijaju intimistički intonirana suzvučja koja su postavljena u prvom planu. Album zaključuje meditativna tužaljka odsvirana bez bubnjeva “Is This It?“.

Nadamo se da to nije to, nego da će nas Avidan obdarivati s još mnogo ovakvih ostvarenja.