Solidne stilske vježbe američke škole suvremene ‘bijele’ muzike

Modernim generacijama ime Rastko Milošev – Ras ne znači mnogo. Stariji će ga se sjetiti kao bivšeg člana Parnog valjka.

Iz Valjka je izašao, jer su, prema njegovim riječima, postali previše pop, a on je nakon odlaska iz grupe sumnjive artističke orijentacije svoj spas našao u sviranju s pravovjernim veličinama kao što su Jasmin Stavros i Dino Merlin. S obzirom kako je to bilo nevjerojatno umjetničko iskustvo, ne čudi što je novu karijeru pronašao u restauraciji namještaja.

Povratnički album Rastka Miloševa “Sanctuary” vrlo je solidna kolekcija instrumentala i vokalnih skladbi. Dominira Rasova gitara, ali nije nametljiva. Naprotiv, svima uključenima u svirku daje se šansa da pokažu dio svojih muzičkih sposobnosti.

“Sanctuary” se stilski nalazi na tromeđi countrya, popa i rocka, pri čemu uzima emocionalnost countrya, pristupačnost popa i robusnost rocka (ritam sekcija osim bubnjeva i basova često uključuje i dodatne udaraljke, najčešće konge). Na albumu gostuju rodbina (djeca) i prijatelji s obje strane bare, a glavnu riječ naravno ima Milošev, bilo kao gitarist, bilo kao autor muzike.

Glavna prednost “Sanctuarya” njegova je svježina i nepretencioznost. Album je stvaran iz ljubavi prema onom što se svira, s vrlo malo ili nimalo kalkulacija u komercijalni uspjeh, a takav je pristup donio ploču koju je ugodno slušati kako se vrti u CD playeru, tako da se može reći kako su ga stvarali amateri s nekoliko dekada profesionalnog iskustva. Ono što “Sanctuary” priječi da bude potpuni uspjeh ipak je pretjerana umilnost i inzistiranje na ‘lijepom zvuku’. Također, neki od instrumentala ipak bi bolje zvučali da glavnu dionicu ima vokal.

S ovim albumom Ras može računati na to da okupi svoje poštovatelje među ljubiteljima zvuka i rada Dire Straitsa koji bi htjeli da postoji kakav domaći pandan ove svjetske grupe.