Snovi izašli iz sjena mraka

    1074

    Tearless

    Step Into Darkness

    Datum izdanja: 29.06.2015.

    Izdavač: WormHoleDeath Records

    Žanr: Black Metal, Gothic

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Deathwish
    2. Room of Broken Mirrors
    3. Fallen We Are
    4. Step Into Darkness
    5. Dreams of You
    6. Inside Your Raven Eyes
    7. Masquerade
    8. As She Leaves Me All Alone
    9. World of Shadows
    10. Heart of December

    Moram biti iskren i priznati kako sam s godinama postajao sve sigurniji da Tearless nikada neće izaći iz totalnog undergrounda u kojem je zaglavio, već će vječno ostati ‘prikovan’ za pokoji zamračeni klupski nastup i usput snimati hrpetinu demo materijala.

    Prolazile su godine i godine (bend je osnovan 2003.), a stalne promjene unutar postave postaše tradicija koje se ne bi posramile niti veličine tipa Megadeth i(li) Iced Earth. Trud i volja, prije svega frontmena Žuge, bijaše neupitni, svako malo pa je neki novi demo nudio nadu da stvari idu na bolje, no nekih ozbiljnijih pomaka nije se naziralo. Ipak, prije godinu i nešto, čak i dvije, ako se ne varam, počelo se nešto konkretnije događati.Da bi to moglo postati ozbiljnije, pokazalo je, uz ostalo, konačno uokviravanje postojećeg materijala i njegovo snimanje za ‘dugometražno’ izdanje, pa i ‘tvornički’ koncert s Aghartijem na promociji njegova albuma “Change”. No iza tog nastupa skrivale su se velike nedaće, s obzirom da se bend neposredno prije njega razišao s pjevačicom i klavijaturisticom, pa je nastup praktički odrađen, s brzinskim, ‘jednokratnim’ zamjenama. A njegova dublja pozadina bješe još crnja i nadasve tragičnija, jer je u to vrijeme preminuo jedan od osnivača Tearlessa, prvi bubnjar Marko Bregović Muzo, što je dodatno uzdrmalo sve, do tada, izgrađene temelje.

    Ipak, jedini preostali osnivač, ujedno i glavna poluga benda, Zlatko Kušter Žuga i ostatak ekipe, basist Filip Babić, gitarist Siniša Godinić i bubnjar Miran Špičko pronašli su novu snagu, upražnjena mjesta popunili Ivanom Novak i Rudolfom Lovrenčićem i ponovno krenuli u ‘rudarenje’.

    Muziku podržava

    Naime, kako je materijal snimljen s otišlim članicama, valjalo je sve to skupa nanovo snimiti i posložiti, a kada se to napravilo, stigla je i zaslužena nagrada, ugovor s talijanskim izdavačem WormHoleDeath Records. Tako je ono u što su i najveći optimisti ozbiljno sumnjali, postala realnost. Tearless je objavio debitantski album nakon dvanaest godina rada i tridesetak promjena članova. I to ne baš ‘samo’ album. Radi se o jednom sasvim pristojnom, čak i više od toga, djelu, koje bi se, istina, više uklopilo u metalno okruženje da je objavljeno prije cca 15 godina, kada je takva glazba značajnije profitirala, no i s današnje točke gledišta, nije to nimalo loše.

    Ne samo da zvuči proeuropski, već je i za pohvalu činjenica da je dobro čuti kako kod nas ima još jedan bend koji je izletio izvan, ne toliko loših, koliko već pomalo dosadnih i izlizanih death/thrash/groove klišeja. Tearlessovu glazbu mogli bi, naime, otprilike svrstati u četverokut Tristania – Draconian – Dark – Agathodaimon, bendova-mračnjaka koji su bili poznatiji i popularniji u poviše spomenutom razdoblju. Ugrubo, bila bi to kombinacija stvorena na čvrstim temeljima gothica, nadograđena elementima black, dark, symphonic i heavy metala. Secirano, polifonični je to album, izraženo mračne, melankolično-romantičarske atmosfere, sirove blackerske snage i hevijanerske melodijske energičnosti.

    Tražimo li nedostatke, oni se ponajprije skrivaju (i otkrivaju) u sličnim strukturama većine pjesama, no, s druge strane, bogatstvo zvuka i poprilično kompetentne, možemo reći zrele instrumentalne izvedbe, opus izdižu iznad prosječnosti. Odlične su, prije svega, bubnjarske dionice, u kojima, doduše, nema pretjeranog egzibicionizma niti spektakularnosti, ali njihova točnost, preciznost, taktičnost i umješnost gotovo pa impresionira. Ivanini vokali su zgodni i ugodni, onako, ‘sweety-dreamy’, s lijepim, uhu prijatnim dikcijama, no dojam je da im nedostaje malo više hrabrosti i smjelosti, katkad i izbjegavanja upadanja u zamku monotonije (“Fallen We Are“). Uz ostalo i zato jer u kontinuiranoj kombinaciji s muškom harsh/scream/growl agresijom gube na značaju, katkad budu i, doslovce, pojedeni. Ukratko – više ženstvenosti, a puno manje djevojčarenja, otprilike na način kako zvuče na nastupima uživo. I još malo bolje.

    Jednako tako, kad smo kod vokala, svakako treba reći da bi Žugovsky morao izbjegavati duboke baritonske eskapade (“Dreams Of You“), da se više pridržava razbješnjenih i izranjavanih pjevanja, jer romantizam mu baš nešto i ne leži. Osim u ‘šaputačkim’ varijantama. Dakako, nismo zaboravili spomenuti vrlo dobre gitarske konstrukcije, raznolikih, naravno ne i revolucionarnih, ali skroz dobrih idejnih rješenja. Od onih izlizanih surovo-bahatih blackerskih riffanja, nešto death atonalija, preko gothic-dark zamračivanja, sve do finih melodijskih heavy linija, izraženih poglavito u, iznenađujuće dobrim, solo dionicama koje otkrivamo u svim pjesmama. U sveopćoj jeki atmosferske sumornosti, očekivano je da basevi pulsiraju paklenski opako, a klavijature budu gusto raspoređene, ali treba isto tako reći i decentne forme, koliko to najviše mogu biti, s obzirom da i u njima nalazimo raznolikost izražavanja. Od tipičnih plutajućih izvedbi u službi atmosferizacije, preko izbočenijih, klasičnih, pa zaleđeno-hladnih zvukova, do emocijama ispunjenih piano sekvenci.

    Epsku stranu naglašavaju povremena zborska pjevanja, fine i utjecajne gitarske akustike, a gudački aranžmani osim podebljanja potištenosti osjećaja, na momente zvuče i tipično folky, kao u slučaju numere “As She Leaves Me All Alone“, s obiljem akustičnih i orkestralnih dijelova, koje ne uspijevanju razbiti brutalno brzi black segmenti. “Deathwish” je jedna od agresivnijih pjesama, kojoj su piano, vokalne i gitarske melodije sušta suprotnost, “Room of Broken Mirrors” djelomično je zaigrana stvar koja kroz nježni piano i gnjevne gitare kombinira gotičarsku sanjivost i black/deathersku bezosjećajnost.

    Step Into Darkness” je poliritmična gothic metal numera, s kombinacijom sporijih orkestralija, piana i gitarskog sola u interludiju, i raskalašenijih, slojevitih gitarskih riffanja, ali i finalnim black razvratnošću. Spomenuta “Dreams of You” favorit je za ljubitelje gothic pjesama melodičnije forme, od svih najlakše ulazi u uho, “World of Shadows” jeste nešto grublja, ali se isto lijepo dadne slušati, a finalna “Heart of December” svojom konkretnom raznolikošću, koja uključuje i zborska pjevanja, spada među bolje naslove.

    Iako me Tearless demantirao, istovremeno me i razveselio, jer su, prije svega zbog svog truda, ali i talenta, zaslužili da nad njihovim djelom zasvjetle svjetla pozornice. A jedno od njih svjetlo je s neba, ono koje najjače svijetli. Svjetlo kojim ih obasjava nezaboravni Muzo, osoba koja se također veseli ovom albumu. I osoba s kojom ćemo se, jednom, s velikom radošću ponovno susresti i u miru odslušati album, koji je, uz ostalo, i njegov. I za njega.

    Muziku podržava
    Stisni