Slabije od očekivanog

Nakon izvrsnog prvijenca “Resist”, kojim su stekli ogromnu popularnost među širom glazbenom populacijom, od darkera i partijanera, pa sve do disco ekipe, s velikim očekivanjima i iščekvanjima čekalo se na sljedeći album i ostali smo razočarani. Novim albumom “Kokopelli” Kosheen su krenuli u nešto lakšem, depresivnijem i uhu blažem smjeru, što će definitivno ovu brojnu glazbenu ‘rulju’, kojoj se svidio bristolski sastav srezati drastično.

“Kokopelli“, inače naziv albuma vezan uz indijansku legendu o grbavcu koji ima flautu umjesto nosa i simbolizira svu pozitivnu životnu energiju, ne nudi raznolikost zvuka kao prethodni “Resist”, fali mu dinamike i energičnosti.

Preslušavanje albuma prođe nekako monotono, u jednom tonu, fali mu one pozitvne, mračne energije, koja je krasila Kosheen i kojom su osvojili plesne podije sa hitovima “Catch” i “Hungry”. Pjesme kao da se ne razlikuju jedna od druge, eventualno “Wish” i “Crawling“, koju su odsvirali i na zagrebačkom koncertu, iskaču od ostalih, donekle su brže i žešće od ostalih.

Ostale pjesme su previše, kao i cijeli album nekako depresivne ili pokušavaju biti takve, što je dosta zamorno. Prvi singl “All In My Head” svakako je najbolja pjesma s albuma, a prati ju “Wasting My Time“, koje imaju dosta sličnosti sa njihovim singlom s prvog albuma “Hide U”. Iako album ne odiše nekim posebnim osvajačkim čarima, Sianin glas i dalje ostavlja upečatljiv dojam, što daje nekakvu nadu u bolje sutra.

Kosheen će novim albumom, nadam se samo do sljedećeg albuma, nestati iz disco klubova, i ‘hit loveri’ teško da će i zamjetiti da “Kokopelli” postoji, dok će ostatak naći već nekakvu simpatiju na albumu, prizivajući novi album.