Skupljeni rariteti po drugi put

U svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri Sarah McLachlan je najviše ostala zapažena po svojem vrhunskom vokalu s kojim može učiniti čuda. Mnogi ljudi vole kada se spoji stas, glas i dobre pjesme pa je Sarah ubrzo postala poznata i priznata (Grammyi, Jonoi…), što se osjetilo i na prodaji albuma koja je u svijetu dosegnula brojku od 35 milijuna.

1996. nakon desetak godina karijere izdala je svoju prvu kompilaciju rariteta, live-snimki, dueta i remikseva, a ovih dana, u malom zatišju studijskih albuma, opet je pribjegla ovom vidu svoje promocije.

Formula za pjesme na ovom albumu je ostala ista kao i prije 12 godina, što znači da ima mnogo prerada u kojima je većinom i ugostila originalne autore pjesama, ponešto live-snimki, a sve je na kraju začinjeno remiksom DJ Tiesta, koji je po mojem mišljenju potpuno nepotreban jer je prenapadan i odskače od laganog i opuštajućeg ostatka albuma.

“Rarities, B-Sides and Other Stuff Volume 2” u osnovi je vrlo ujednačen (naravno, bez već spomenutog remiksa) i pokazuje pjevačicu u njenom pravom svijetlu, kao pjevačicu anđeoskog vokala, koja svojim mirnim tonovima oduševljava i opušta. Nema tu nekog pretjeranog kemijanja, ističu se samo vrline same Sarah, čime kompilacija dobiva ponešto na značaju.

Mnogo puta se zna dogoditi po onoj staroj narodnoj ‘mnogo babica, kilavo dijete’, ali mnoštvo gostiju (od pomalo zaboravljenje Cyndi Lauper i hip hop veterana DMC-a, pa do neprikosnovene Emmylou Harris i soft rock legende Bryana Adamsa) ipak nije pobrkalo atmosferu albuma, jer su se zvijezde priklonile glavnoj akterici, a ne kako to često biva da je slučaj obrnuti. Tako smo dobili niz lijepih baladica koje su izvrsno otpjevane, ali i to ima svojih mana jer ipak može doći do malog zamora zbog prevelike ujednačenosti.

“Ordinary Miracle” pokazuje Sarah McLachlan točno onakvom kakva je, romantična i šarmantna, a vokal joj se lijepo stapa s orkestrom i klavirom. Beatlesovska “Blackbird” pomiče pjevačicu ka folk vodama, a prvo ‘zvjezdano’ gostovanje je u trećoj pjesmi “Time After Time“, na kojoj je sama autorica pjesme (Cyndi Lauper) pomogla pjevati Sarah u jednom od svojih najvećih hitova u karijeri, a pjesma je dobar ženski duet.

Sa skladbom Joni Mitchell “River” dokazala je nepogrešivu interpretaciju, u “Don’t Let Go” vokalno se nadopunjuje s Bryanom Adamsom (više mu pomaže pri pjevanju pošto je Adams ostao gotovo bez glasa), “Just Like Me” s DMC-om je crossover hip-hopa i vokalnog popa, “Unchained Melody” su svi obradili, pa tako je odlučila i McLachlan i to u vrlo uspavljujućem tonu, a tu su i live-verzije “Angel” s Emmylou Harris i “Pills” The Perishersa, koji daju dodatnu šarolikost kompilaciji.

Što god da pjeva, Sarah McLachlan će pjesme izdići svojom izvedbom, pa je tako i “Rarities, B-Sides and Other Stuff Volume 2” u tom pogledu neprikosnoven. Problem se javlja što ponekad njen glas nije dovoljan, odnosno, kada se stave pjesme sve zajedno na jedno mjesto, često se dobiva dojam ponavljanja.

Na ovoj kompilaciji, nalazi se nekoliko pravih draguljčića, koje je moguće neprestano slušati, ali se nalazi i katastrofalna “Unchained Melody” koju nisam čuo u lošijoj verziji, te remiks “Silence“, koji se nikako ne uklapa s ostatkom (da nije jedini remiks, vjerojatno bi zvučalo mnogo bolje).

Sve u svemu, solidno ostvarenje kojim će se lakše dočekati novi album, ima svojih vrlina i mana (kao i većina albuma), ali je prolazan što je i najvažnije. Preporuka: za neobavezno ljetno opuštanje.