Sklizak teren još uvijek mu dovoljno čvrst

    1926

    Maksim Mrvica

    Electrik

    Datum izdanja: 23.10.2006.

    Izdavač: EMI Classics / Dallas Records

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Gipsy Maid
    2. Requiem
    3. Child In Paradise
    4. Anthem, Hall Of The Mountain King
    5. Natrach
    6. Beyond Rangoon/Waters Of The Icons
    7. Tango In Ebony
    8. Carmen Entr’acte
    9. Prelude In C
    10. In Paradisum
    11. The Way Old Friends Do
    1. The Gipsy Maid (remix)
    2. Prelude In C (remix)
    3. Requiem (remix)
    4. Child In Paradise (remix)

    Svojim četvrtim albumom “Electrik“, Maksim Mrvica još jednom ruši granice između klasične i pop glazbe. Ispreplićući ih, prkosi bilo kakvom pokušaju kategorizacije. U produkciji Jonathana Allena, koji je s Maksimom surađivao i na “A New World” albumu, nastao je projekt koji svojom kvalitetom, bar što se produkcije tiče, nadilazi dosadašnja Maksimova ostvarenja.

    Album je zaista šarolik. Osim skladbi napisanih posebno za ovaj album, našle su se tu i teme iz standardnog repertoara klasične glazbe, poznate i široj glazbenoj publici. Uz album se nalazi i dodatni CD sa četiri klupska remixa pjesama s albuma.

    Ugođajno, ima tu ponešto za svakog. Od skladbi za chillanje, poput “Anthem” Tončija Huljića (koja, usput rečeno, instrumentacijom i aranžmanom, nevjerojatno podsjeća na jednu Vangelisovu skladbu), preko latino ritmova u “Tango In Ebony” pa sve do nabrijanih i elektrizirajućih melodija i ritmova u primjerima poput “Requiem” (Guiseppe Verdi) za poklonike moćnog zvuka. Mrvica je definitivno puno dobio uvrstivši na repertoar to monumentalno Verdijevo djelo.

    Poslužio se temom drugog stavka – “Dies Irae”. Poput originala, i ova obrada započinje sa četiri iznenadna i odrješita akorda koji će Vas uvesti u pravu buru emocija. “Dies Irae” (Dan gnjeva), srce Verdijevog “Requiema”, ovdje je uspješno kombiniran s naglašenim elektronskim beatom koji samo pojačava već ionako izraženu ritmičnost same teme. Slijedivši tradicionalne izvedbe, za snimanje je bilo potrebno dovesti čak 170 ljudi koji su pridonijeli voluminoznost zvuka i stvorili pravu slušnu eksploziju.

    Muziku podržava

    Poput “Requiema” i uvodni singl “The Gipsy Maid” primjer je kvalitetnog crossovera čija je pjevna, svima poznata tema, preuzeta iz još jednog Verdijevog djela, opere “Il Trovatore”. To također možemo reći i za pjesmu “Hall Of The Mountain King“. Zanimljive i s mjerom učinjene intervencije na temi iz “Peer” Gynta Edvarda Griega, svidjet će se i konzervativnijim poklonicima klasične glazbe. Jednostavnim i nenametljivim aranžmanom samo je naglašen šaljivi karakter originalne teme.

    Jednaka formula uspješno je upotrijebljena i u “Carmen Entr’acte“, melodioznoj temi iz opere “Carmen” Georgesa Bizeta. Titula najneuspjelijeg pokušaja sinteze dvaju stilova definitivno pripada jedanaestom broju na albumu pod nazivom “Prelude In C“. Istoimeno Bachovo djelo ovdje više podsjeća na zvukove iz kakve svemirske letjelice nego na poznatu baroknu temu. Iako je Maksimova okrenutost elektronskoj sceni odavno poznata i sveprisutna na njegovim albumima, ovdje je u najmanju ruku pretjerao.

    Slušajući ovaj album neće ostati zakinuti ni ljubitelji filmske glazbe. Iz filma “Beyond Rangoon” preuzeta je tema za “Waters Of Irrawaddy” koja se iz skupine neklasičnih tema ističe svojom melodioznošću i izrađenom orkestracijom. Iako našoj publici nepoznata, Huljićeva sklonost elektronici očito postoji. Tako se na albumu našao i jedan njegov elektronski eksperiment, “March Of The Icons“. Pliva li dobro u novootkrivnim vodama, procijenite sami.

    Moram priznati da me sadržajna koncepcija pomalo iznenadila. Iako je uočljiva usmjerenost ka umjetničkoj glazbi, Mrvica je ipak trećinu albuma prepustio autorskim djelima Tončija Huljića koja ga, po meni, udaljavaju od glavne ideje, a to je obrada prvenstveno klasičnih djela. Ta je kombinacija, doduše, pridonijela raznolikosti, ali me istodobno ostavila zbunjenom, namećući mi pitanje što jedna tema poput one iz “Tango In Ebony” koja nevjerojatno podsjeća na Huljićeva ostvarenja za domaću scenu, radi bok uz bok s djelima velikana poput Bacha, Bizeta ili Verdija.

    Zadiranje u stvaralaštvo velikih majstora prošlih vremena, glazbenike poput Maksima Mrvice,
    često dovodi na sklizak teren kada je u pitanju što će se i tko nalaziti uz ta respektabilna imena ili kada je želja za ostavljanjem osobnog traga prešla granicu dobrog ukusa i poštovanja prema autoru.

    Pa iako se znao i odsklizati, Maksim je i ovaj put stvorio interesantan i dinamičan album koji ćete sigurno rado preslušavati.

    Muziku podržava