Skladanje po shemi

Ove godine je bila obljetnica samoubojstva Kurta Cobaina. Craig Nicholls i njegovi The Vinesi duguju mnogo njegovoj ostavštini.

Kada gledamo ličnosti Kurta i Craiga, mnogi bi pronašli mnogo sličnosti među njima, ponajprije njihov osjećaj da ne pripadaju ovom svijetu, kod Kurta je tome kumovala droga i depresija, dok kod Craiga ima veliki utjecaj neurološka bolest koja se povezuje s autizmom – Aspergerov sindrom, pa ne čudi da je uništio sve dobro što se oko njega događalo na početku karijere.

Bilo kako bilo, Craig je preživio mnogo toga, a i njegov bend. Mogli bi reći uvjetno rečeno bend, jer je Craig jedan od autokrata u bendu koji voli često mijenjati članove. Dosta ljudi se već izmijenilo, a u posljednje vrijeme ponovno su se vratili u formu trojke, bas-bubanj+Craig na gitari i vokalima.Sad je došlo vrijeme da objasnim naslov recenzije jer površnijim slušateljima rada The Vinesa možda neće biti jasan, dok fanovi će znati o čemu se radi. Craig je glazbeni ovisnik o dvije stvari, već spomenutom Kurtovom, odnosno ostavštinom Nirvane, te psihodelijom The Beatlesa. Svaki album je dosad sačinjavao red jednog, pa red drugog, a u konačnici je to znalo ispasti svakako, npr. prvijenac “Highly Evolved” genijalno, dok već sljedeći “Winning Days” (ironičnog li naziva) užasno.

“Wicked Nature” nastavlja tu tradiciju jer je teško da će Craig na šestom albumu išta mijenjati, ali ipak nešto jest – “Wicked Nature” je dvostruki album. Ako bi htjeli biti zlonamjerni, tad bi mogli pitati zašto je odabir dva CD-a kad sve stane na jedan i ima još 20-ak minuta ‘fore’ na njemu. Vjerojatno je to neki marketinški trik, tko bi ga znao…

Jedno od iznenađenje na albumu jest nedostatak novog nastavka skladbe “Autumn Shade”. Očito je i sam Craig shvatio da više ne može jednu te istu temu u nedogled navlačiti, iako su neki njeni dijelovi bili vrhunci psihodelične karijere benda.

Na albumu se opet malo više osjeti alternativni rock u vidu nekog post grungea, ali se i psihodelija nije uspjela sakriti. Kao i uvijek, bend najbolje zvuči kad se maksimalno opusti i uključi zvučnike na najjače, pa tako “Everything Else” spada među bolje ‘kopije’ pjesama kao što su “Outtathaway” ili “Get Free”.

Spomenute sheme koje bend koristi već godinama, osim na ritmove, riffove, uzore i melodije odnosi se i na povremene trikove poput pljeskanja koje koriste na svakom albumu po nekoliko puta, nisu ih se niti ovdje libili, posebno ne u pjesmama poput “Reincarnation” koja ipak malo previše nalikuje na “Highly Evolved”.

Inače, album započinje bučnom “Metal Zone” koja se po ničem ne ističe osim po Craigovom urlanju, “Ladybug” je nešto blaža, ali je Nirvana i dalje u prvom planu, “Green Utopia” je skladba koju smo barem već dvadeset put čuli od The Vinesa, a nešto posebno se ne događa niti u ostatku albuma.

Generalno gledajući, prvi CD koji ima 12 skladbi i 32 minute obiluje solidnim, ali ništa posebno stvarima koje nas tek povremeno probude kad malo razviju buku u nešto melodičnije sfere, dok drugi dio (10 pjesama i 22 minute) jest možda nešto dinamičniji, ali isto tako ukazuje na iste probleme jer je Craig zapeo u vlastitoj prošlosti i ne želi vidjeti drugačiji način izražavanja.

Nedavno je Craig izjavio da ne zna čime bi se bavio da nema svoj bend. Možda bi mu bilo bolje da malo pomnije razmisli o tome jer svakim novim izdanjem pokazuje da su njegovi ‘winning days’ prošli prije nego je izdao album istog naziva, a da sada zvuči kao tek čovjek (pravilnije bi možda bilo reći bend) koji pokušava pronaći svojih novih ‘pet minuta slave’ replicirajući i reciklirajući sam sebe u nedogled. Vrijeme mu je prošlo, slobodno to možemo reći nakon preslušavanja dvostrukog albuma “Wicked Nature”.

Ono što bi mogli izdvojiti kao najbolje momente albuma mogli bi proglasiti više kao slučajnost, nego kao neko pravilo jer se takvi trenuci nalaze stvarno rijetko. Među ‘prolazne’ pjesme bi svakako trebalo izdvojiti “Killin the Planet“, weezerovska “Anything You Say” ili već spomenuta brijačina “Everything Else”. Jednostavno premalo za 22 skladbe koliko ih ovaj ‘dvostruki’ album ima.