Sjajan DVD teenagerske zvijezde

Mlada pop/jazz zvijezda, pjevač i klavirist Jamie Cullum svoju je neospornu glazbenu nadarenost uspješno iskoristio i za stjecanje velike popularnosti. Njegovi su albumi i koncerti hit na današnjoj glazbenoj sceni iako je uspio očuvati visoku razinu izvedbi i izbjeći banalnost. Lekciju je odlično naučio proučavajući karijere pjevača i klavirista poput Norah Jones, Dianne Krall ili Harry Connicka mlađeg; osloniti se na provjerene pjesme, začiniti jazz popularnim glazbenim obrascima i donijeti nešto novo, osobno, na čemu gradi image.

No, on je otišao još dalje pretočivši svoj mladalački prkos i beskompromisno ponašanje u nesvakidašnje izvedbe i luđački scenski nastup. DVD “Live At Blenheim Palace“, koji osim devedesetominutnog koncerta donosi i dokumentarne i video snimke, daje cjelovitu sliku o njegovoj osobnosti, ali i glazbeničkoj vještini. Brojka od deset tisuća ljudi u ugođaju veličanstvene palače nije ga impresionirala, barem to ne pokazuje, već ga je sve to nadahnulo za otkačen nastup.

Na njegovu destrukcijsku pristupu koncertnom klaviru pozavidio bi mu i slavni Jerry Lee Lewis. U žaru svirke Cullum se ne ustručava nogom opaliti po tipkama, te velikim zaletom i akrobatskim skokom skočiti na klavir, bezočnom grubošću opaliti s poklopcem tipki po klaviru ili ga koristiti kao udaraljkaško glazbalo lupajući po svim njegovim, i najskrivenijim dijelovima, pri tom demonstrirajući zavidan smisao za ritam, poput kakvog stepera ili skupine Stomp. Iako bi se moglo raspravljati o razlozima, opravdanosti i glazbenoj svrsishodnosti takvog scenskog nastupa, neosporno je da su ti i slični ispadi podređeni, ne samo vizualnom, već i glazbenom doživljaju. Oni pridonose glazbenoj dramatici, naglašavanjima, efektima i iznenađenjima.

Izvodi veći dio skladbi s prošlogodišnjeg albuma “Twentysomething” koji je dosad prodan u 1,6 milijuna primjeraka, a podjednako su zastupljeni coveri i njegovi originali. Fascinantno je kako u izvedbi naslovne skladbe tog albuma, koje je on autor, uspijeva pokrenuti publiku koja s njim pjeva kao da se radi o najpoznatijem hitu. Iako se fura na retro, standardima koje su proslavile megazvijezde poput Frank Sinatre ili Dinah Washington, osobnim, duhovitim i drukčijim pristupom daje novu glazbenu dimenziju; jazzističkim izvedbama pristupa s estetike pop glazbe.

Skladno ujedinjuje agresivnost i romantiku, Cole Portera i Jimi Hendrixa, brza tempa s baladama, jazz i pop, kreirajući glazbu za sve naraštaje. Cullum oduševljava prepoznatljivim, hrapavim glasom, osebujnim humorom, te vještinom sviranja klavira koja posebice dolazi do izražaja u uvjerljivim improvizacijama.

Davor Hrvoj

Preuzeto iz Jutarnjeg lista od 2. 12. 2004.