Sjaj ludog užičkog dijamanta

    2851

    Oliver Mandić

    The Best of Collection

    Datum izdanja: 24.04.2014.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Funk, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Svesu seke jebene
    2. Smejem se, a plakao bih
    3. Zbog tebe bih tucao kamen
    4. Biću tvoj
    5. Ne daj mu
    6. Fato
    7. Kaje, bre
    8. Treći u krugu
    9. Sve je propalo
    10. Neverne bebe
    11. Muko moja
    12. Slobodan i svoj
    13. Ja sam lud
    14. Bobane
    15. Kreni
    16. Pitaju me, pitaju, oko moje
    17. Pomagajte drugovi
    18. Dođe mi da vrisnem tvoje ime
    19. Mandarina i banana (duet s Marinom Perazić)
    20. Pitaju me, pitaju, oko moje (instrumental)

    Izdao je svega tri albuma i nekoliko singlova, ali njegovih kompilacija “The Best of” ima napretek. Njegov zvuk, pjesme i pjevanje i danas zvuče vrlo moderno, čovjek je bio prema sebi strog i nemilosrdan, a prema drugima – još gori.

    On je srpski kralj funka u abdikaciji. Oliver Mandić, muzičar s formalnim obrazovanjem, autentični genij, enfant terrible nekadašnje jugoslavenske scene, provokator, romantičar, konfliktni karakter, moralno politički trajno inkriminiran tip kojem je Bog dao talenta za muziku mnogo više nego većem dijelu jugoslavenske scene zajedno.Mandićeva muzika je dio programa “Beograd noću” koji je pobrao nagradu “Zlatna ruža Montreuxa”. Također, u svojoj engleskoj verziji, kompozicija “Pitaju me pitaju” pod naslovom “Children Without Address” dobila je UNICEF-ovu nagradu.“The Best of” sadrži Mandićev kompletan drugi i treći album sa sprčkanim rasporedom, plus instrumental plus duet “Mandarina i banana”, niti jednu pjesmu s Mandićevog debija “Probaj me” i ništa od cijenjene filmske muzike, no i u tom krnjem sastavu i s promašenim naslovom, materijal briljira: odlično pogođeni vokali, vrhunski sastavljene i odsvirane pjesme u kojima se u synthesizerskim naslagama pretapaju pop, soul, funk, s prstohvatom kafanskih motiva (bubnjar Dragan Điđi Jankelić i basist Nenad Stefanović Japanac su neopjevani junaci koji su Mandićevom zvuku podarili mnogo više od pukih ‘session’ muzičara).Mandićev vokal bio je uglavnom suzdržan, oboružan svojevrsnom bremenitošću, no cijelo vrijeme odaje dojam da će prsnuti od potisnutih emocija, koje su ipak prsnule na određen način. Već sredinom osamdesetih Mandić se zasitio biti pop-zvijezda, te je tražio neke druge, manje eksponirane pozicije iz kojih bi kreirao novu muziku u mnogo rjeđim vremenskim intervalima.

    Ovdje prisutni, albumi “Zbog tebe bih tucao kamen” (izdan 1982.) i “Dođe mi da vrisnem tvoje ime” (izdan 1985. kao njegov posljednji konvencionalni dugosvirajući pop-projekt) pokazuju srpsku pop-perfekciju u svom punom sjaju – rijetko gdje ćete naći tako dovršene i zaokružene teme kao kod Mandića, koje mogu rasplakati, rasplesati ili potaknuti na refleksiju – onako kako to već može vrhunska muzika, bilo da je britanska, njemačka, američka, hrvatska ili srpska.

    Muziku podržava

    “Dođe mi da vrisnem tvoje ime” sadrži rijedak i bizaran povijesni detalj: posveta Mandićevom prijatelju zloglasnom Željku Ražnatoviću Arkanu govori u prilog tezi kako neki zlotvori mogu imati fantastičan osobni šarm te se sprijateljiti s bilo kime. U devedesetima Mandić se počinje debelo kompromitirati, postaje suradnik Arkanu u Srpskoj dobrovoljačkoj gardi te se šetkao po okupiranim hrvatskim područjima.

    S glazbene strane, nakon ratnih orgija, Mandić će imati još jedan pokušaj snimanja albuma “Kad ljubav ubije”. Materijal je snimljen, no svjetlo dana još nije ugledao. Jedina pjesma koja je došla do šire publike je “Ako lažem, tu me seci” no ni nje nema na ovoj kolekciji kilavog i krivo usmjeravajućeg imena, ali svejedno vrhunske glazbe.

    Bolja bi ideja bila objaviti “Kamen” i “Ime” u integralnim oblicima, i originalnim rasporedom pjesama, te u formatu “2 albuma na 1 CD” jer bi tada ova ostvarenja bila tako bliže inicijalnim zamislima Olivera Mandića.

    Muziku podržava