Sistem koji oslobađa Avdićev socijalni angažman

    1458

    Damir Avdić

    Manjina

    Datum izdanja: 13.10.2015.

    Izdavač: Kapital Rekord

    Žanr: Alternative, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Čuvaj se
    2. Sedam milijardi
    3. Biću kamen
    4. Manjina
    5. Ljubim te
    6. Nesanica
    7. Kapitalizam Macht Frei
    8. Nije bog budala srećo
    9. Tamo odakle sam ja
    10. Gatalica
    11. U kavezu
    12. U očima moje djece

    Albumi Damira Avdića dolaze na mala vrata, bez pretjerane pompe od koje, dalo bi se zaključiti, dotični autor bježi kao vrag od tamjana.

    Novi album “Manjina“, kao i svaki njegov album do sada, donosi Avdića u ogoljenoj formi samo s gitarom i glasom. Neki bi rekli da se radi o modernom distorziranom trubaduru koji se vodi nasljeđem američkih folk glazbenika, ali za razlku od njih, na njegovoj gitari, kao na onoj legendarnog Woodya Guthriea, ne piše “This machine kills fascist“.Ne obračunava se Avdić pretjerano niti s fašistima, a niti s komunistima, jer od obračuna nema vajde u ovom svijetu koji je poput tempirane bombe, a kojeg on jako dobro secira. On je kritika i lijevima i desnima, a možda im je i najveći problem jer svojim stihovima tjera slušatelja da razmišlja svojom glavom, i to već u uvodnoj pjesmi “Čuvaj se“. Možda je upravo u tom segmentu Graha mnogima nerazumljiv. Smatrali su neki da je on ljevičar koji poziva druge na revoluciju, ali radi se o revoltiranom čovjeku koji se ne libi reći onu istinu koju drugi ne vole čuti, a koja nam je ponekad tako prijeko potrebna.

    Na neki način u pjesmi “Sedam milijardi” stihovi “Da im stave okove kakve sami nose, samo svezani u lancima spašeni smo jedan od drugoga” dodiruju se te istine i otkrivaju dobro poznatu činjenicu da je masu lakše kontrolirati kada svi misle isto, jer takva ne stvara potencijalnu opasnost da će ljudi početi misliti svojim glavama, unatoč tome što je čovjek čovjeku vuk.

    Muziku podržava

    Ja sam manjina koja trpi nepravdu, kakvu trpi manjina tamo gdje sam ja većina” progovara Avdić u “Manjini” aludirajući pritom na ljude koji zbog svog svjetonazora često budu tretirani upravo poput manjine. “Ljubim te” na jedan drugačiji, pomalo mračniji način, dotiče se ljubav i otkriva Avdićeveu rezerviranost prema ovakvoj tematici.

    Oprečna sama po sebi, “Kapitalizam Macht Frei“, beskompromisno udara po mnogim segmentima današnjeg društva poput autorskih prava, poreza, političkog kriminala i pasivnosti. U stihovima “Kapitalizam oslobađa moj socijalni angažman” i “Naša građanska dužnost je da ne učinimo ništa” dobiva se dojam da se radi o direktnoj kritici svim onim salonskim ljevičarima, revolucionarima koji upravo svojom pasivnošću, zavaljeni u svoje ugodne fotelje, zazivaju promjene, jer bez tog gordog kapitalizma ne bi imali povoda kritizirati postojeće stanje društva.

    Jesam li spreman za istinske promjene, il’ još uvijek imam puno toga za izgubiti” je stih koji u toj pjesmi pogađa u srž i ponajviše opisuje nesigurnost mase koja na ovim prostorima očito zauvijek planira živjeti u strahu od promjena.

    Nije bog budala srećo” tematizira o vjeri i ljudima, te strahu koji ona pobuđuje kod njih da je slijepo slijede što se najbolje očituje u stihovima “Ne vjeruje rob duši, već slobodni, rob se boji srećo, a strah ne ljubi, u strahu je laž“.

    Još jedna numera koja privlači posebnu pažnju na albumu je “U očima moje djece“. Cijeli život ljude se od djetinjstva uči da budu samostalni, a opet toliko ovise o svojim roditeljim, a koliko god to ponekad izgledalo paradoksalno. Dotiče se pritom Avdić tog egzistencijalnog pitanja koje nosi strepnju da će postojati neka bolja budućnost.

    Jednostavnost, iskrenost, nepretencioznost čine “Manjinu” u globalu jednim monumentalnim djelom. Na pojedinim pjesmama glazbenu atmosferu oblikuje ono malo delaya kojeg, ako nisam u krivu, Avdić na albumima možda prvi puta koristi. Preslušavajući letimično ponovno sav njegov opus može se zaključiti da postoji napredak u pristupu glazbi, riffovima, ali i tekstovima, iako je to u samoj srži i dalje Graha koji od prvog albuma uspjeva kod poklonika postići da se uvijek vraćaju njegovoj glazbi.

    Ne sumnjam da će tako biti i s “Manjinom” čije će poruke uvijek biti univerzalne jer promjena ovog sistema na bolje još uvijek se ne nazire, barem zasad.

    Muziku podržava
    Stisni