Šišmiši tumora vladaju kanadskom spiljom

Nakon dva uvodna albuma, ipak je vrijeme da se svijet konkretnije upozna s kanadskim punk-metal luđacima Cancer Bats.

Album nazvan prema nekim internim nadimcima članova benda, pokazatelj je na koji način zainteresirati svijet i pokazati mu kako punk može zvučati metalno, ili kako metal može zvučati punkerski sirovo.

Možda upravo prvi singl “Sabotage” pokušava objasniti tu kombinaciju. Naravno, vjerojatno nije teško zaključiti kako super stvar nije teško super obraditi, ali Beastie Boysi su također proplesali po širokom spektru muzičke scene, pa je i ta ultimativna generacijska himna logičan odabir za jedan simpatični remake.

Taj divlji i razuzdani vokal s jedne, punk i hardcore ritmovi s druge strane, a sve obuhvaćeno dubokim razarajućim (‘drop’ tko-zna-koliko štimung) riffovima najjača su snaga i obećavajući potpis Cancer Batsa. Dakle, kada spojite Panterin riff na “Trust No One“, pa Vision of Disorder vokale na “Scared to Death“, malo Refused vokala na “Doomed to Fail” sve postaje više manje kristalno jasno.

No, ono što krasi Cancer Bats nije samo kombinacija žanrova koja, ruku na srce, nekom može a ne mora pasati. Oni su napravili neki iskorak iz jednog death-corea prema nečemu. A to nešto odiše svježinom i punkerskom razigranošću, što je zadnje vrijeme znalo usfaliti sličnim bendovima.

Spomenuti žanrovi rijetko kada zazvuče zabavno kao rockerski pofarbana “Darkness” i totalno divlja i bedasta gitara na “Snake Mountain“. Usporili su u umorniji (i tiši) sludge samo pred kraj (doduše, prije obrade) na “Raised Right” kada je valjda potrebno odraditi nešto “lakše za kraj”.

Ono što se Cancer Batsu dogodilo, ali i što je bilo za očekivati su neizbježni filleri. Njihove ideje i muzički stav imaju potencijal da preteknu sve bendove kojima su trenutno predgrupa (Alexisonfire, Bring Me The Horizon), ali im je ovoga puta usfalilo još mrvicu koncentracije da svemu lupe onaj pravi važeći štambilj. Uživo, vjerujem, tu nema apsolutno nikakvih problema.