Simfonije dubokih oceana

    668

    Condemnatio Cristi

    Soundtracks

    Datum izdanja: 04.10.2013.

    Izdavač: On Parole Productions

    Žanr: Black Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Dreamside Trancing
    2. Black Water Part 1
    3. Cross For The Masses
    4. The Opening
    5. Deathmarch
    6. Eastern Stepp
    7. Japan
    8. Soundtrack
    9. I Have Seen The Otherworld
    10. Black Water Part 2
    11. Frontline Symphony
    12. Oceans And Land

    Slovenski sastav Condemnatio Cristi u četiri je godine postojanja dogurao do drugog studijskog albuma, što je i više nego zavidan rezultat. “Soundtracks” je stigao dvije godine nakon “Incests” i ponudio kombinaciju brutalne ekstremnosti, heavy melodičnosti, gotičke romantičnosti, filmske dramatičnosti, a na momente i naturalne emotivnosti.

    Jedan je to poprilično tmuran album s dosta kontradiktornosti spojenih u jednu cjelinu i sa štogod kompozicijskih složenosti koji žanrovski povezuje black, death, heavy, groove, gothic i industrial metal.Naravno, niti je čudan, niti je neočekivan, niti pak je revolucionaran to podatak, jer puno bendova danas miksa sve i svašta, i nije rijetkost da se dogodi da na kraju priče ne ostane ništa. No ovdje nije baš takav slučaj, jer je na kraju ostalo – barem nešto. Za ljubitelje ekstremne glazbe našlo se tu brzih ritmova s bjesomučnim, razornim bubnjevima, mračnom, zvjerski zagrobnom kombinacijom growl/gutural/scream pjevanja (Denis Mauko), grubih groove ili totalno spuštenih, death/blacku svojstvenih gitarskih atonalnih riffova. A za one pak sklonije melodijskom i čišćem glazbenom izražavanju nađe se tu ponešto sočnijih gitarskih heavy melodija kroz ritam i solo dionice, metodičkih, prosječnom uhu ugodnijih ritam sekcija, te melodijskih linija na clean vokalima.

    Jedno od glavnih, ako ne i glavno obilježje su orkestralije, koje su ili strateški ‘sakrivene’ u pjesmama s ekstremnijim ritmom ili u cijelosti dominantne u nekoliko instrumentalnih trackova. Važan dio priče su raznježene atmosferične klavijature, gitarske akustike, te piano varijacije, koje se izmjenjuju u varijantama od hladnih, gotovo bezosjećajnih, preko onih uzbuđenijih, napetijih, sve do raznježenih, sjetnijih i malo otopljenijih izvedbi, a dobar dio važnosti na sebe prebacuju i elektronski dijelovi, te zborski back-upovi.

    Muziku podržava

    Doduše, kod nekih je pjesama problem što su među agresivne relativno nespretno, nerezonski čak, ubačeni laganiji dijelovi/interludiji, orkestralije ili koja solaža, no sve u svemu, u najvećem su dijelu sasvim zadovoljavajuće posložene i dosta protočne. Ugrubo, album bismo mogli podijeliti u tri cjeline, jednu koju sačinjavaju ekstremnije pjesme, u drugoj su filmski instrumentali s prejakim orkestralnim utjecajem (“Dreamside Trancing”, “Japan” ili izraženo ambijentalna “Oceans and Land”), a treća je s nešto senzibilnijim i melankoličnijim pjesmama, kakvih ima najmanje, ali ih ima.

    Jedna od njih je goth balada “Soundtrack“, smirena pjesma s dubokim muškim i nježnim ženskim pjevanjima (Tanja Ravljen), uz uvodni synth-pop dio, naglašene orkestralije, tugaljivi piano, te pomalo ipak, generički premodificirane bubnjeve. Od pjesama s jasnim naznakama beskompromisne energičnosti nekako najčudnija je “Black Water Part 1“, s jezovitim početkom uz pomoć elektroniziranja, kombinacijom groove riffova i heavy solaža, ugodnim interludijem s akustikama i basom, ali nevjerojatno loše produciranim bubnjevima. Produkcija je problem nekolicine početnih pjesama, no kako album odmiče, tako se i zvuk stabilizirava, a mogući razlog za tako nešto može ležati i u činjenici da je album sniman na nekoliko lokacija sa nekoliko producenata.

    Cross For The Masses” je pjesma s najjačim black formama, tipičnim posirovljenim riffovima, kričečim vokalima, blastbeatovima, jakim srednjim ritmom, ali i pomalo bezveznim, disharmoničnim ‘uletom’ bas sola i neartikuliranim gitarskim solažama. U gotičkom stilu, s pianom i back zborom kreće “I Have Seen The Otherworld“, stvar s black/death formom upotpunjenom clean solažama, teatralnim orkestralijama i dosta hladnim, nekako polunezainteresiranim zborom i pianom, a “Black Water Part 2” još je jedna od agresivnijih pjesama, koja u uvodu ima dosta groove metal karakteristika, pogotovo u gitarama, a u najvećem je dijelu mračna death/black numera s puno niskih gitarskih obrazaca i nešto malo osvjetljenijih solaža.

    Uglavnom, koliko god ovo bilo mračno i pesimistično, s druge je strane jedno sasvim ugodno osvježenje za regionalnu metal scenu koja u najvećem postotku lupa po death/thrash normativima. To ne znači da bi Condemnatio Cristi baš mogli ovjenčati slavom i promovirati u pionire nekakvog novog zvuka, jer u Njemačkoj i Norveškoj, recimo, ima sličnih bendova, no u regiji svakako spada među napetija imena i zanimljivo je čuti kako zvuče uživo.

    Muziku podržava
    Stisni