Sikter ili ne?

    3193

    Sikter

    My Music

    Datum izdanja: 21.08.2005.

    Izdavač: Gramofon

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. (Edit) Piaf II – I Can See Now
    2. Don’t You Miss Me
    3. My Music
    4. Liar
    5. Get On Up ‘N’ Dance
    6. Feeling
    7. 10 To 24th
    8. Open Your Eyes
    9. S. N. O. B.
    10. Having Seen The Going Down (Look Upon The Coming Up)
    11. Talk To Me

    Posljednji album sarajevske grupe Sikter koji je najavio odličan singl “Don’t You Miss Me” konačno je izašao krajem kolovoza za izdavačku kuću Gramofon. Bend koji jedni nazivaju ‘ublehašima’ drugi ‘nasvijetlijom točkom sarajevske glazbene scene’, izdao je nakon prvog “Now, Always, Never”, koji je producirao sam Brian Eno, zatim drugog “Queen Of The Disco” i treći album pod nazivom “My Music“.

    Sve najbolje kažu nastaje slučajno i spontano, pa tako počinje priča i ovog benda. Upoznali su se tijekom ‘derneka’ brucoške večeri na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, iako niti su bili brucoši niti umjetnici (no kako je uvijek cool biti umjetnik ili se bar družiti s umjetnicima) i oni su bili tu. Kažu da je prvi nastup, upravo te večeri, započeo izgovaranjem odlične ‘autohtone’ bh. riječi sikter (ma mrš) članovima tadašnjeg benda Regina, otimanjem instrumenata i prašenjem. Usljedile su pjesme “Pojest ću sve artančiće”, “Luarnin, huarnin”, “Neću, neću dijamante”…

    Usljedila je ’92, rat, blokada Sarajeva i ‘kud koji mili moji’. Bio je to period kada se postava Siktera mijenjala konstantno; oni sretniji uspjeli su napustiti Sarajevo, oni manje sretni ostali su i preživljavali svakodnevnicu. No, kako je Sarajevo uvijek bilo specifičan grad, upravo u te 3 ratne godine pokazalo je svu svoju veličinu i snagu, i ono što mnogi zovu ‘dušu’. Momci iz Siktera samo su dio tadašnje ratne scene Sarajeva koja je nastajala u podrumima zgrada i kuća, posebice klubova Fis(Bock), Obala klubu, Slozi, BKC-u.

    Jedna zanimljiva anegdota dogodila se kada su trebali održati koncert u nekadašnjem kabareu koji je u međuvremenu postao sklonište za izbjeglice. Na dan koncerta, izbjeglice su istjerane da bi se on održao, no nije dugo trajao. Naime, neko je ukrao benzin iz agregata koji je snabdjevao kabare strujom!

    Muziku podržava

    I ono što je najčudnije, upravo te godine, izgleda bile su najjače su stvaralačke godine Siktera, ne podcjenjujući sve što rade danas. Publika je voljela “Lovu do krova”, “Rollen Ruler”, “Gudru”. Upravo te pjesme ljudi i pamte. ’95 je potpisan Dayton, ’95 godine prvi bh. bend pojavio se na MTV-ju – naravno riječ je o Sikteru.

    Prvi album “Now, Always, Never” album je koji će ih svrstati u neki alter-rock đir i izdvojiti stvari “Pain In Brain” i “Power”. Zatim, drugi album “Queen Of The Disco” i zaista-disco! Nevjerovatan preokret, ali još uvijek slušljiv album s nekoliko odličnih stvari, prije svega “Edit Piaf” i “Shake’em”.

    Sa zanimanjem smo očekivali i ovaj treći album, da vidimo na kojem je Sikter sada tragu. I nakon rocka, disca, housa, sada disco-soul. Album koji kao cjelina ne donosi ništa novo, koji nemate vremena ni živaca doista preslušavati osim ako vam to nije posao, dakle album koji kao i prethodni jedino što donosi je par zaista dobrih singlova.

    Izdvojila bih prvi singl “Don’t You Miss Me”, a u spotu glumi i Ibrahim Spahić direktor internacionalnog festivala Sarajevo – “Sarajevska zima”. Pored “Don’t You Miss Me” tu je i naslovna stvar “My Music” koja je jednom riječju odlična za chilanje, zatim “Edit Paif II- I Can See Now” kao nastavak na “Edit Piaf” sa prethodnog albuma, ali nažalost ne toliko dobra kao original. Zatim “Liar“, stvar koja budi, razbuđuje sa gitarama, razbija monotoniju. Druga polovina albuma ne donosi ništa novo, izdvajam jedino “Feeling” i “Open Your Eyes“.

    Dakle, Sikter – za sikter nisu jer ima tu kvalitetnih stvari koje gosp. Enes Zlatar-Bure napiše i otpjeva, no nedovoljno doista za epitet ‘najsvijetlije točke bh. glazbene scene’.

    Muziku podržava
    Stisni