Side-project koji je mnogo više od toga

    1208

    French Style Furs

    Is Exotic Bait

    Datum izdanja: 08.07.2014.

    Izdavač: Frenchkiss Records

    Žanr: Alternative, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. 3 Friends
    2. All The Way Down
    3. (World In My) Bloodstream
    4. Solitary Life
    5. Miami U R About 2 B Suprised
    6. Ambassadors of General Electric
    7. Turn or Burn
    8. Man the Master
    9. Christmas Card
    10. Clairvaux Prison

    Poznavateljima američkog indie rock benda Cold War Kids zasigurno nije promakao side-project French Style Furs, kojeg čine Nathan Willett, Matt Maust i Nathan Warketin iz We Barbarians.

    Bend je izbacio debi album 2014. i nazvao ga jednostavno, ali pomalo kriptično – “Is Exotic Bait”. Inspiraciju za pjesme Willett je crpio iz života redovnika i pjesnika Thomasa Mertona. No, pjesme nisu religiozne tematike, nego prije svega refleksivne. Njihov matični bend izdao je dva albuma u samo dvije godine, a onda je došao red na nešto potpuno novo. Naime, French Style Furs nije klasični indie rock bend – razne glazbene silnice prožimaju debitantski album. Prije svega, da se isčitati jaka blues rock matrica koja podsjeća na najranije radove Cold War Kidsa pa sve do The White Stripes i The Racountersa.Umjetnička vizija iza ovoga albuma je jednostavnost i pitkost tekstova uz jak naglasak na Willettov ekspresivni vokal, što se najbolje da čuti u drugoj pjesmi albuma “All the Way Down“, koja je ujedno i najveći hit albuma. Uvodna “3 Friends” je melodična numera koja pokazuje u kojem će smjeru ići album – nota bluesa, nota čistog rock’n’rolla. (World In My) Bloodstream” je druga velika okosnica albuma koja priziva artističke intencije The White Stripesa. Nakon prve tri jake stvari, album polako zalazi u melankoliju i inertnost sa “Solitary Life”, “Miami U R about 2 B Suprised” i “Ambassadors of General Electric”. Primjetan je zamor u samoj sredini albuma, gdje baš nije toliko izražajan, a koji čini sam fokus albuma.

    No, kako se primičemo kraju albuma, pjesme postaju žešće što se najbolje da isčitati u eklektičnoj “Turn or Burn” i zaraznoj “Man the Master“. Album završava s dvije laganije stvari koje služe kao odmor nakon jakih basova i distorziranih elemenata.

    Muziku podržava

    Može se reći da je stvaranje albuma brižno promišljeno jer od prve do zadnje stvari da se pratiti kohezivnost i razrađena struktura. Tekstovi su jednostavni, ali ipak, s druge strane, pomalo hermetični što čini album još zanimljivijim. Vokal je svakako u prvom planu što Willett impresivno izražava, posebno u “Clairvaux Prison” koja zatvara album na najsuptilniji način.

    U cjelini, album se može interpretirati kao pokušaj zaokreta od dominantnog indie rock zvuka koji prevladava u SAD-u te kao osvježenje nakon dva slabija albuma Cold War Kidsa “Mine Is Yours” te “Dear Miss Lonelyhearts“.

    French Style Furs će svim ljubiteljima Cold War Kidsa zasigurno biti otkriće, ali i svim poklonicima blues rocka koji na sceni nedostaje u zadnjih nekoliko godina. Jednostavnost zvuka, ali ujedno i eklektičnost i britkost tekstova te dominatnost vokala čine ovaj bend jednim od zanimljivijih na indie rock sceni koja je zasićena kopijama kopija te neinspirativnih tekstova. Ukoliko želite čuti kako zvuči blues rock kako ga stvaraju Cold War Kids i We Are Barbarians, French Style Furs je bend za vas.

    Tekst: Anita Milićević

    Muziku podržava