Sia nema razloga za strah

Jedno od najboljih i najzanimljivijih izdanja u 2014. je, bez sumnje, šesti po redu album australske izvođačice Sie.

“1000 Forms of Fear” se našao na svim mogućim glazbenim listama i redovito zauzimao jedno od vodećih mjesta. Tko nije preslušao album, single “Chandelier” nikako nije mogao propustiti na radio-postajama.Sia iza sebe ima plodnu diskografiju i kao autorica pokazala je vještinu manevriranja stihovima što je kulminiralo u njenom šestom albumu.Žanrovski ga nije problematično odrediti – to je čisti electropop album s notama power-popa, synth-popa, hip-hopa i reaggea. No, album nije nimalo konfuzan, svi ti elementi čine skladnu cjelinu koja ima jako malo slabih strana.Što se tiče tekstova, i na ovom albumu je Sia crpila inspiraciju iz osobne tragedije (ovisnost o drogama i bipolarni poremećaj) što se može osjetiti na većini pjesama. Album je priča o tome kako se nositi s problematičnom prošlosti, pobijediti strah te izroditi plodove vlastitog bola i depresije. Iako je na prvo slušanje poletan, lepršav i zaigran, ispod svih tih slojeva krije se mračna i melankolična jezgra. Dakako, prisutna je i ljubavna tematika, kao i na prošlim albumima, koju Sia ispisuje bez imalo patetike i infantilnosti, dapače, na posve solidan i pristupačan način.

“Burn the Pages” je najbolji indikator tog promišljenog pristupa – “We welcome the cry, of the dark night sky, swallow me peacefully, follow my heart back inside“. Ovakvi stihovi nastaju upravo iz intimnih turbulencija pa tako u “Big Girls Cry” čujemo: “I may cry ruining my makeup, wash away all the things you’ve taken, and I don’t care if I don’t look pretty, big girls cry when their hearts are breaking“. Samosvjesno i samokritično Sia koristi pisanje kao katarzični bijeg, a ujedno na čudan način, suočavanje sa stvarnosti.

“Eye of the Needle” je jedna od laganijih pjesma u kojoj prevladava klavir koji savršeno prijanja uz Sijin neobični vokal. “Elastic Heart” i “Fire Meet Gasoline” su bombastične electropop stvari koje naginju i na ska, ali i hip-hop.

Kako na većini albuma postoji ona jedna stvar koja ga obilježava, na “1000 Forms of Fear” je to “Chandelier” – zaista impresivna electropop balada s ogromnim kapacitetom da potraje. Intepretativno se može okarakterizirati kao posveta ženskoj samostalnosti i kontekstualno je smještena u život party djevojke, s kojom su se identificirale mnoge djevojke diljem svijeta.

Ono što je raritet i zanimljivost jest da je Sia angažirala mlađahnu plesačicu Maddie Ziegler za svoja tri videospota (“Chandelier”, “Big Girls Cry” i “Elastic Heart”) što se može protumačiti kao povratak u djetinjstvo i suočavanje s davnim strahovima. Iz toga je i nastao ovaj album i ta tri spota su indikator tog sazrijevanja. Djevojčica koja je napokon odrasla, ali nije izgubila ono što je čini djetetom. Žena-dijete s ovim albumom zaista nema razloga za strah.

Hitoidan album na kojem nema loše stvari i koji se sluša bez praznog hoda – nakon nekoliko slušanja shvatite da i naizgled popične stvari mogu skrivati kompleksne slojeve. Sia je najavila da će njezin sljedeći album biti više pop nego ijedan dosad. Na “1000 Forms of Fear” je pokazala da se može stvarati glazba s raznim silnicama i utjecajima te to sve zapakirati u dobar proizvod. Ujedno ostati vjerna sebi, ali također se približiti širem krugu publike – to je Sia.