Šenoa, Matoš, Sudeta i Šimić na Divljem zapadu, nekad, sad i ovdje

Nakon godina snimanja, koncertiranja i pokušavanja nalaženja nekog ‘poznatijeg’ izdavača, četiri momka u najboljim godinama s bazom u gradu koji se prikladno zove Dugo Selo izdali su kompilacijski album “Sloboda” na kojem su sabrali najbolje trenutke iz stvaralačke faze koja pokriva razdoblje između 2007. i 2009.

Spajanjem hrvatske literarne prošlosti (uglazbljeni stihovi Šenoe, Ivana Rogića Nehajeva, Matoša, Sudete, kao i najomiljenijeg Hercegovca svih vremena, A.B. Šimića) sa glazbenom sadašnjošću (prvenstveno konglomerat outlaw americana), Olovni ples se nameću kao budućnost hrvatskog rocka.Najveća kvaliteta Olovnog plesa je što je njihova umjetnička vizija pitka, pristupačna i prohodna: njihov akademizam nijansiran je i pročišćen u prikazivanju dubine literarno-glazbenih poruka. Na glazbenom planu Olovni ples baštini blues, folk, country i rock odsviran čvrsto, bezobrazno i sa stavom. Kvartet Stipo Periša, Vjeran Pavlović, Bojan Rađenović i Tomislav Zorić djeluje kao žestoka, ali fleksibilna i prozračna operativna jedinica koja jako dobro zna što želi, i bez problema dosiže zacrtane ciljeve.“Sloboda” je po svojoj naravi kompilacija ranih radova, no sjajno funkcionira kao zasebna cjelina. S vrlo malo praznog hoda, “Sloboda” je jednosatno slavlje poezije, muzike i slobode (sjajna naslovna pjesma, autori stihova Olovni ples).

Da je živ, Šenoa bi momcima dao palac gore za uglazbljenu “Budi svoj“. Olovni ples je dao prikladni ogrtač i kontekst odmetničkog Divljeg zapada svemu što je Šenoa programatski napisao. Idemo dalje, pjesma broj pet, divlja i prikladno blatnjava “Hrastovački nocturno“, u kojoj Matoševu poetiku približavaju onom što već dulje vrijeme uspješno radi ruski sastav DDT, uvjerljivo evocira sličice ukletih hrvatskih sela u kojima je i dragi Bog rekao “Laku noć”.

Iako je rock’n’roll uvijek bila i ostala glazba grada, u angloameričkom opusu nalazi se zamjetan broj djela koja su se bavila tematikom odrastanja na selu ili gradićima čija je hermetičnost znala ugušiti slobodarski duh mladih ljudi (Simon and Garfunkel “My Little Town”, Richard & Linda Thompson “Shoot out the Lights”). Takva perspektiva rijetko se pojavljivala u hrvatskoj rock muzici (s izuzetkom grupe Majke, čiji je razorni nihilizam bio opće intoniran i ne toliko vezan za ‘male sredine’).

Zatim, pjesma broj osam: pjevač grmi o aktualnim problemima, demokratskim fićfirićima i propalim aristokratima (samo meni padaju na pamet posrnuli tajkuni?), i svemu što nas okružuje, pogled na naslov otkriva da ju je napisao Matoš. “Jesenje veče” donosi malo (nehotičnog) posuđivanja Hladnog piva (“Trening za umiranje”), odnosno Azre (“Užas je moja furka”).

Inače, u šezdesetim, sedamdesetim i osamdesetim godinama prošlog stoljeća bili su popularni projekti “Pjeva pjesnike” tijekom kojih su Arsen Dedić, Hrvoje Hegedušić i ostali uglazbljivali antologijske stihove starih majstora pera. Baš su Dedić i Hegedušić s muzičke strane uboli u sridu s “Odlaskom” i “Baladom iz predgrađa”, a Dedićev album “Pjeva pjesnike” ubraja se u vrh njegovog opusa. Olovni ples ponosno nastavlja tu tradiciju.

U nekom fleksibilnijem obrazovnom sustavu, glazba Olovnog plesa koristila bi se kao pomoć pri obradi hrvatske poezije. Nešto slično se, više spletom okolnosti, dogodilo krajem osamdesetih u Sloveniji gdje su rockeri predvođeni Zoranom Predinom obradili Prešernovu “Zdravljicu”, koja se u slovenskim školama obavezno uči napamet (dotična je pjesma poslije proglašena himnom). Prosvjetni radnici bili su zahvalni Predinu i društvu jer su im olakšali posao, a sada je prilika da proaktivniji nastavnici književnosti zainteresiraju nevinu hrvatsku mladež buntovnijim dijelom hrvatskog književnog korpusa. Nakon uspješno uglazbljenih Šenoe, Matoša, Sudete i ostalih, jedva čekam da se netko primi Kamova. Kakav bi to bio punk rock…

Što se Olovnog plesa tiče, velika je vjerojatnost da će odgovorne u diskografskim kućama boljeti glava što ih nisu angažirali. Osim što imaju sjajne pjesme, što su vrsni svirači i interpretatori, imaju sjajno ime za reklamnu kampanju. Recimo: “Tko ne voli Olovni ples, zaslužuje olovo u čelo“.