Seks i grad

36 godina nakon početnog objavljivanja, na kompaktnom disku ponovno je dostupan dugosvirajući debi Josipe Lisac, nazvan “Dnevnik jedne ljubavi“. U to doba, da podsjetim, u tadašnjoj Jugoslaviji prava se bitka vodila na tržištu singlova i na festivalima, a LP ploče su bile rijetkost. Prvi rock LP snimila je Grupa 220 i to 1968., dok je Josipin “Dnevnik” izašao 1973. Osim što je bio debi, riječ je o prvoj konceptualnoj ploči u tadašnjoj Jugoslaviji.

S glazbene strane “Dnevnik” je najsličniji rock operi, odnosno mjuziklu, a ono čime će prvo smlaviti slušatelja je bogata orkestracija koja je na svjetskom nivou, ogromna i prozračna kao Eiffelov toranj. Nećemo se pitati koliko je tada to koštalo, jer tada nije bila recesija, a i da je bila, koga briga, za ovako nešto bi se našle pare. Ako se već u doba krize u Zagrebu grade WC-i od milijun kuna, onda se mogu snimati i ovakve ploče.

S tekstualno-tematske strane “Dnevnik jedne ljubavi” je priča o mladoj strastvenoj gradskoj dami koja se zaljubila u nekog jebivjetra/pastuha (nazovimo ga Faca), koji je skroz nejasan, malo bi bio s njom, pa malo ne bi, pa se vraća, pa se malo opet zaboravi, a ona sirota jadna cijelo vrijeme ne zna što će, tako da kad se frajerčina vraća, ona sjaji kao Lunapark, kad on odlazi, ona plače kao ljuta godina. I na kraju, umjesto da ga pošalje u vražju mater, ona mu kaže: “Za našu ljubav još ima nade, osjećam to.” Naravno, na albumu je to mnogo bolje napisano, komponirano, aranžirano i posebice otpjevano, ali to je u globalu to.

S obzirom da album “Dnevnik jedne ljubavi” govori iz vizure gradske mačke koja je u trendu, moguće je povući paralele s Carrie iz serije “Seks i grad”. Naravno, “Dnevnik jedne ljubavi” je mnogo romantičnija ploča koja emitira filozofiju “Samo jednom se ljubi”, iako hrabro govori i o ljubavnim lomovima (stih “Jer otkad jedno kraj drugog živimo (a htjeli smo to), ja znam da se mora prihvatiti čak i laž, zato, mili moj, vjerujem ti sve” u “Vjerujem ti sve“), ali teza “Samo jednom se ljubi” nikad se ne dovodi u pitanje.

Carrie iz “Dnevnika jedne ljubavi” progutat će svašta samo da čuje kako je voljena od ovog fatalnog muškarca. Na ovom mjestu bih mogao uputiti filozofsku kritiku takvom konceptu, ali neću, iz razloga što je takav kakav jest, “Dnevnik jedne ljubavi” antologijska ploča za bilo čiju diskografiju, koja je skockana pažljivo, perfekcionistički, ali nikad se nije izgubila krajnja umjetnička vizija.

Osim Josipe Lisac, čiji je cijeli show i čiji vokali blistaju, treba reći da je “Dnevnik” odsvirala krema tadašnje zabavne i rock muzike: Slobodan ‘Bodo’ Kovačević iz Indexa, Miroslav Sedak – Benčić (sjajan saksofonist, gostovao i na Azrinim pločama), gitarist Vedran Božić (svojevremeno svirao s Hendrixom), također, bila je cijela postava grupe Time, a Dado Topić (tada već etablirani vokalist) je lupao defom.

Cijelu stvar su nadgledali Karlo Metikoš (kompozitor svih pjesama), Brane Živković (aranžer), a riječi za sve pjesme je napisao Ivica Krajač, poznat iz grupe 4M. Unatoč tome što je cijeli album iznimno visoke kvalitete, ističu se uvodna “O jednoj mladosti” i “Plačem“, a potonja je nekako cijeli album u malom.

Šteta je slušati ovaj album u komprimiranim formatima jer je ovako bogat zvuk rijetkost u svjetskim razmjerima, tako da se ponovno izdavanje ovog albuma može pozdraviti gromoglasnim pljeskom.