Sedamdesete, četrdeset godina kasnije

Nije teško osnovati bend koji njeguje izvorni hard rock, proglasiti se nasljednicima Black Sabbatha, te pokušati izgraditi karijeru na tuđem imenu, međutim, teško je pri tome ostati uvjerljiv, vjeran ‘originalu’.

Kada u takav opis dodate da se radi o skandinavskom bendu, stvari
postaju ozbiljne. Još jedno dosljedno retro izdanje stiže nam iz
norveško-švedske kombinacije okupljene pod imenom Brutus.

Drugi album Brutusa, “Behind the Mountains” nastavlja tamo gdje je debitantski “Brutus” stao. Jednako agresivno, masno poput prethodnika, te s jednakom dozom poštovanja prema svim bendovima koji su utjecali na zvuk Brutusa, “Behind the Mountains” predstavlja iskren tribute rocku šezdesetih i sedamdesetih. Utjecaji su široki, a inspiracije sabbathovskim doomom i tematikom pjesama, creamovskom ritam sekcijom, railroadovskim boogiem, zeppelinskim blues rockom dobro su izbalansirane, iako se prvospomenuto ipak posebno izdvaja.

Unatoč tome što ne donosi nešto novo, osobito slušateljima koji su preslušali sve bendove koji su obilježili hard rock, Brutus ne zvuči neoriginalno, otrcano. Naprotiv, boogie prožet kroz pjesme čuva album od prevelikog mraka, te ga održava svježim. Mraka ima, uz dubok, sočan, sabbathovski zvuk gotovo je neizbježan, ali ne preuzima potpuno album. To mjesto prepušteno je snažnim, čistim vokalima (“Mystery Machine“), dvjema gitarama koje se neprestano izmjenjuju i nadopunjuju (“Square Headed Dog”), te rasturajućoj ritam sekciji (“Crystal Parrot“).

Dobrih riffova ne nedostaje, prijelazi su maštoviti, a produkcija albuma korektno je odrađena, što “Behind the Mountains” čini uistinu slušljivim albumom. Gitarističke solo dionice su punokrvne, prave rockerske, bez nepotrebnog eksperimentiranja, a posebno treba izdvojiti onu na “Square Headed Dog“.

Odabrana za predstavnicu albuma, “Personal Riot” prikazuje Brutus onakvim kakav bi jedan rock bend i trebao biti: bez šminke, postavljanja bilo čega ispred žestoke, intenzivne glazbene izvedbe, uz jednostavnost i iskrenost dobre zabave.

Pretposljednja pjesma albuma, “Reflections“, dostojan je nasljednik svega što je Black Sabbath napravio, pokazuje potencijal i pruža nadu u nova ostvarenja Brutusa. Nošena doomom, snažnim ritmom, ozzyevskim vokalom, te ubojitim gitarama, prikazuje Brutus u njegovoj punoj snazi.

“Behind the Mountains” teško može doseći status klasika, brojna preslušavanja treba prepustiti zagriženim ljubiteljima, ali svakako će poslužiti za ubijanje dosade i dobru zabavu. Uz to, svakako treba staviti bilješku uz ime Brutusa kao obećavajućeg benda, koji ima što za pokazati, kako s dosadašnja dva albuma, tako i u budućnosti.