Sarcasm
Sarcasm Anthology 1987-1994: Crematory
Datum izdanja: 17.06.2013.
Izdavač: On Parole Productions
Žanr: Thrash Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
U eri najveće popularnosti thrash metala u svjetskim okvirima, Slovenija je u Sarcasmu dobila ime koje se s mnogima od njih moglo ravnopravno nositi.
No koliko god da je to bilo plodno razdoblje za thrash metal u svijetu,
toliko je u tadašnjoj Jugoslaviji metal, općenito, i dalje bio
podcjenjivan, marginaliziran, posramljivan, totalno bačen u underground i
bila je hrabrost uopće se uhvatiti u koštac s kojekakvim stručnjacima,
mediokritetima i braniteljima morala pristojnog naroda. A kamoli
osnovati bend koji bi izražavao svoje slobodarske stavove koji bi
privukli određeni broj sljedbenika. Ne samo hrabro, već i riskantno.
Kompletna edicija kaseta je rasprodana, bend je nastupao diljem tadašnje države, poglavito se pamti support Motorheadu 1989. u Ljubljani, a potpora publike je sve više i više rasla. Rat na njezinom većem teritoriju, te kasniji raspad Jugoslavije nesumnjivo je odmogao i Sarcasmu, čija je rastuća popularnost s početka devedesetih naprasno prekinuta tim događanjima, samim tim i sužavanjem potencijalnog tržišta, pa i manjak publike koja je bila u mogućnosti pratiti njegov rad i progresiju.
Koju godinu kasnije i Sarcasm se raspao, ali je iza sebe ostavio odličnu kolekciju pjesama, brzih, konkretnih, možemo slobodno reći thrash metal naslova na, minimalno, europskoj razini. Osam pjesama objavljenih na albumu “Crematory”, plus tri dema iz 1988. i dvije pjesme iz 1992., objavljene pod nazivom “Sarcasm Anthology 1987-1994“, doživjele su svoje reizdanje.
Brze i agresivne, s melodičnom podlogom, ubrzanim riffovima, čistim, proklizavajućim solodijelovima, snažnim bubnjevima, hrapavim vokalima i noseće-himničnim refrenima mamac su za svakog ljubitelja thrash metala. Kako to volimo reći, kada ovako nešto slušamo, stječe se dojam kao da ne dolazi s nama bliskih prostora. Ali da, dolazi.
Dakako, problem produkcije ostaje nazočan, iako se u odnosu na originalne snimke dosta popravilo, nivelacija instrumenata je kvalitetna, ali za thrash standarde ipak je sve to malo pretiho. No ne opet toliko, a da se svaki thrash fan ne bi u potpunosti uspio uživjeti u njih. U prvom se to redu odnosi na naslove tipa “Road Warriors“, “Crematory” ili slojevitiji “The Krüger Story“, a da Sarcasm ni u kom slučaju nije bio ograničen bend, dokaz su hevijanerizirani, atmosferični naslov “Sarcastic Reborn“, te izraženo melodijski, čak dijelom i glamerski nastrojen “Love At First Sight“.
Šteta je da se u tim vremenima, prije eetvrt stoljeća, gledalo i razmišljalo toliko usko, praktieki su se ogranieavale slobode djelovanja, pa i razmišljanja, pa su bendovi tipa Sarcasm ostali uskraaeni za respekt i za uspjeh kojeg su svakako zaslužili. Stoga ne preostaje drugo nego im u današnjim vremenima zahvaliti na trudu i kuražu i priznati da su tada bili – ispred vremena.