Santigold = Energija!

Iza imena Santigold krije se 36-godišnja Santi White, koja se još 2008. oglasila istoimenim debijem pod imenom Santogold i mixtapeom “Top Ranking”.

Njen novi album “Master of My Make Believe” odiše svježinom i
invencijom, ali i pretjeranim izvrtanjima forme u cilju postizanja što
veće originalnosti. Na albumu surađuju Karen O i Nick Zinner iz Yeah
Yeah Yeahs.Santi kombinira ‘svašta nešto’ sa ‘svašta nečim’: ugrubo bi se moglo opisati da križa zvuke elektroničkih naprava s afroameričkim audio naslijeđem. U praksi to izgleda ovako: reggae, dub, electronica, mutirani r’n’b, rap, pop, i naravno, indie kvrčkaju se u velikom loncu sve dok ne izgube svoje oštre klišeizirane značajke. Vokali Santigold podsjećaju na živčanu Rihannu ili na iznerviranu Jelenu Rozgu u tim danima u mjesecu.“Master of My Make-Believe” neuredan je album, kojim njegova vlasnica kao da želi demonstrirati što sve može. A može dosta toga, samo što eksperimenti nisu uvijek nešto što ljudi žele slušati. Smjelost i energija Santigold je ogromna, teško je samo na osnovu preslušavanja reći da njena autorica ima 36 godina.

Od 11 pjesama definitivno je najpristupačnija i najbolja popična “The Keepers“, koja se ukazuje pri kraju, kad slušatelj već pomalo gubi nadu da će od Santigold čuti išta iole konvencionalno. Iako nije predug, album ima nekoliko rupa: “Pirate in The Water” te zaključna “Big Mouth” samo su poluuspješne sonične ekskurzije, nikako ne pjesme koje treba slušati više puta.

S ovim albumom Santigold si je odškrinula vrata ljetnih festivala, gdje bi u programu od tričetvrt sata mogla prilično upečatljivo rasplesati publiku, jer joj se pruža šansa da ujedini svoju energiju i žestok tempo svojih pjesama, bez da se izlaže riziku kratkoće autorskog materijala.