Santi nema namjeru odabrati stranu

“99 Cents” je treći album Santi White aka Santigold.

Naslov i omot albuma sugeriraju dućan s jeftinim kineskim tričarijama, potrošnim i ispraznim. Santigold je ime stekla kao alternativniji, a time i sadržajniji odgovor na moderne pop zvijezde kao što su Rihanna, Katy Perry ili Beyonce.Njezina glazba je pritom bila smjesa njenih ska-punk korijena, karipskih motiva i modernog R&B-a i hip-hopa te manje-više svega ostalog što se u pop glazbi događalo u zadnjih tridesetak godina. Naslov albuma stoga možemo shvatiti kao autoironičan komentar na vlastiti eklektični izričaj, kao i na jeftinu prirodu moderne pop kulture.Prva i ponajbolja pjesma albuma, “Can’t Get Enough of Myself“, u zaraznom vrckavom ritmu i ukusnom složencu zvukova u kojem najbitnije začine ubacuju harmonijski back vokali i razigrani puhači, priča o životu modernih celebritya. O životu koji se vrti oko selfieja, neskrivanja pred paparazzima, životu koji se svodi na ispraznu slavu (“my brand is vainglory”), gubljenje dodira sa stvarnošću te narcisoidno obožavanje samoga sebe.

No do treće pjesme ironični odmak od celebritya koji pune vrhove top lista i kliketalice po portalima se opasno briše. “Banshee” je naime, tipičan predstavnik modernom klupskog popa s nabrijanim refrenom u kojem se po tko zna koji put slavi dobar provod. Pjesma snažno vuče na Katy Perry, a uvid u listu autora otkriva zašto je tako. Jedna od koautorica pjesme je hitmakerica Cathy Dennis, koja u svom portfelju ima (ko)autorstvo na takvim globalnim megahitovima kao što su “Can’t Get You Out of My Head” Kylie Minogue, “Toxic” Brittney Spears i “I Kissed a Girl” Katy Perry.

Odmah nakon nje slijedi znatno mračnija “Chasing Shadows“, koja se pokušava zaustaviti u momentu i pronaći smisao u svom tom kaosu i zbrci u kojoj se probudimo nakon derneka. Dublji, mračniji zvuk karakterizira još neke pjesme na albumu poput “Walking in a Circle” i “Outside the War” u kojoj ključnu ulogu u miksu igra abrazivna industrijska gitara.

Na drugom kraju spektra su retro reminiscencije na Madonnine osamdesete “Rendezvous Girl” i “Who I Thought You Were“. Potonja košarica bivšem dečku koji se pokazao kao obični pozer završava album gotovo jednako dobro kao što je i počeo. Od ostalih skladbi istaknuo bih duet s reperom iLoveMakonnen “Who Be Lovin Me“, u kojem se vodi muško ženski dijalog o ljubavi kroz život na turnejama, u javnosti i opterećen nepredvidljivom slavom (nešto u stilu više puta obrađene holivudske priče “Zvijezda je rođena”).

Jednom nogom u mainstreamu, drugom u undergroundu, Santi izgleda nema namjeru odabrati stranu.