Tús Nua: Sanjivi post-rockerski horizonti

Urednica me pitala želim li Tús Nua, na što mi se iznad glave pojavilo nekoliko upitnika. Glazbeni istraživač u meni je rekao da želi, a nakon kratkog preslušavanja bilo mi je jasno da će mi “Horizons” biti jedan od albuma godine.

Najviše volim kad me nešto iznenadi i ‘izuje iz cipela’, a upravo se to dogodilo s ovim albumom. Ovaj album možda i nije sve što inače volim, ali je spojeno u jednu veličanstvenu cjelinu kojoj je teško odoljeti – ukratko, ovo je sanjivi post-rockerski dream pop koji ne libi u svoj izričaj ubaciti i mnoge druge žanrove alternativne glazbe.

Već s prvom pjesmom Tús Nua nas uvodi u svoj svijet imaginacije koju možemo uspoređivati s bendovima počevši od Sigur Rós do naših Žen, s time da Tús Nua ima svoje viđenje pumpanja atmosfere koje oduševljava svakom novom pjesmom.

Na većinu pjesama su naljepljeni vokali koji zapravo zvuče kao dodatni instrument jer se vrlo malo razaznaje što se zapravo pjeva. Slobodno mogu reći – i da nema nikakvih vokala, opet bi sve držalo vodu jer to je to, melodično i bučno, intrigantno i zaigrano, toliko moćno da zaokupira slušatelja od početka do kraja.

“Tendons” otvara album i s njome kao da nas privlače laganim naštimavanjem instrumenata dok pravo ne počne. Takvim laganini poigravanjem napravili su pravu stvar i odmah ukazali da buka iz drugog dijela pjesme će izdominirati albumom. Kad dođemo do treće stvari “There’s a thin line between everything”, jasno nam je da je ovo vrhunac ove godine, prvijenac koji će se uz Seine i From Another Mother boriti kako za najbolji prvijenac, tako i za titulu albuma godine.

Kako idemo dalje, tako smo već upleteni u paukovu mrežu albuma i ne može se izaći iz nje. Svakim novim tonom, melodijom i pjesmom, Tús Nua s pravopogođenim gostima priča priču svojim instrumentima. Razorni bubanj, sanjive gitare, fino pogođeni synthovi…

“Horizons” je fenomenalan album s kojim su Tús Nua skrenuli pažnju na sebe. Ovo je moderna glazba koja spaja nekoliko žanrova u vrlo zrelu cjelinu gdje gotovo da i nema loših momenata. Kad netko napravi toliko moćan prvijenac, iskreno treba očekivati velike stvari od takvog benda, jer ovo je sva suština naše scene koja je godinama zapostavljana s izjavama u stilu ‘kod nas nema dobre nove muzike’. Kako ne bi bilo? Kad samo vidimo što su debitanti napravili u ovoj godini, jasno je da živimo u nikad boljem vremenu, daleko zanimljivijem od Novog vala, samo se danas zbog masovne produkcije možda pokoji bend sakrije i ne može se otkriti na prvu.

Bendovi o kojima pričam teško dolaze do velikih medija jer ta su mjesta rezervirana za prokušana imena. Šteta što je tome tako jer u protivnom ne bi tapkali na mjestu. Tús Nua, From Another Mother i Seine najbolji su dokaz da se može promijeniti scena i mentalitet na njoj, samo treba vjerovati u mlade jer na njima svijet ostaje, zar ne?