Samostalno? Kad se hoće, onda se i može!

Nakon 12 godina bez promjena i uz redanje cijenjenih i kvalitetnih albuma, nesvakidašnji kanadski prog metalci Protest the Hero naišli su na nekoliko novih vjetrova.

Za početak su se okušali maknuti od naredbi velikog (ili bilo kakvog)
izdavača i snimanje albuma financirali samostalno. Ok, ne baš samostalno
jer su lovu službeno i direktno tražili od svih koji im je žele dati –
popularnom crowd-fund kampanjom.

Žicali su 125 tisuća dolara, a kroz par dana skupili su čak 3 puta više! Takvu reputaciju i poslovnu priliku vjerojatno ne dobivaju mnogi. No, čak ni to nije bilo dovoljno da im sve prođe glatko – prva promjena postave još od davne 2001. Bubnjar Moe Carlson odlučio se posvetiti edukaciji na području ručnih alata (ili tako nešto), a prije nego su našli stalnu zamjenu ili uopće počeli snimati album privremeno su zaposlili, ni manje ni više, nego (ne, ne radi se o još jednoj avanturi Mikea Portnoya) Chris Adlera iz velikih Lamb of God.Adler je dovoljno kvalitetan lik i bubnjar da bi mu se bilo teško prebaciti na malo tehničkiji pristup muzici, a na samom završnom proizvodu – albumu “Volition” ne osjeti se nikakvo gostovanje, niti izostanak nekoga, već samo daljnja evolucija njihovog zvuka i stila.

Čak ni činjenica da ovoga puta basist Arif Mirabdolbanghi ne potpisuje niti jednu stvar nije uzburkala vode. Iako, fanovima bi moglo biti čudno da virtuozne dionice na “Without Prejudice” navodno uopće nije on snimio… Kod Protest The Hero će i dalje vokal ostati ta gorka pilula koju neki metalci teško gutaju. Iako, u odnosu na odlični prethodnik “Scurrilous” ovdje ima čak i više brutalnih urlajućih vokala, uz povremena gostovanja njihove folk frendice Jadea Kelly.

Progresivni mathcore predstavljen je već na prvom singlu i uvodnoj pjesmi “Clarity” koja u svojih 5 svakojakih minuta odmah pokazuje sve kategorije koje ovaj bend nosi sa sobom. Bolesne gitare, sinkopirani ritmovi, nesvakidašnji aranžmani i iznenadne melodije. “Drum-Head Trial” pokazuje kako napraviti brzu i galopirajuću stvar koja uz sve punkerske utjecaje ovog benda ne mora nužno biti razvučena, ako traje više od 2 i pol minute!

Ako gledamo zamišljenu krivulju, čini se da gornje amplitude imaju na početku i na kraju, a da je sredina albuma bila samo rastrzana tranzicija. Tamo se također može naći brutalnih riffova, ali i onih iznenađujućih utjecaja nekakvog power žanra.

Zadnja četvorka – “Mist”, “Underbite”, “Animal Bones” i “Skies” su sve što od ovog benda možete i smijete tražiti! Svi melodični dijelovi (pa čak i popastično metalcore pjevanje) ovdje djeluju još primjetniji, još moćniji i još učinkovitiji, baš zato što su ih pridružili onome što Protest the Hero rade najbolje – kaotična punkerska brzina uz prog-metal virtuoznost.

“Volition” je jedan odličan pokazatelj da ovi – pozitivno blesavi bendovi odrasli daleko od poslovno nastrojenog Kalifornijskom metal svijeta – mogu napraviti ono što im lupi u glavu i to napraviti samopouzdano i ovako uvjerljivo. Snimili su album i izdali ga na novo-svjetske moderne načine, a ispao je dostojan svega što ovaj bend radi i što ovaj žanr nudi. Čak su sve skupa doveli na sami vrh i jednog i drugog!