Samo pokušaj povratka korijenima

Pri spomenu The Rasmusa većini će na pamet pasti pjesma “In The Shadow”, koja se našla na njihovom petom studijskom albumu “Dead Letters” (2003.) i učinila ih megapopularnima. No ako niste obožavatelj benda, zasigurno ćete se pitati “I, što nakon toga“?

Dečki su dogurali i do osmog albuma, koji su jednostavno odlučili
nazvati – “The Rasmus”. U međuvremenu su dobili brojne nagrade, a
objavili su i album “Black Roses” koji je istog trena u Finskoj na listi
albuma ‘srušio’ Metallicu i njihov “Death Magnetic”. Objavili su i
“Best of” na koji su ubacili i pokoju novu pjesmu, a njihov pjevač i
kompozitor Lauri Ylönen bacio se u solo vode, te objavio album, što je
svakako ostavilo utjecaj na novi uradak.Nakon što je Lauri završio sa svojom turnejom, dečki su u ljeto 2011. godine ušli u studio i počeli s pisanjem i snimanjem novog materijala, koji je rezultirao s deset pjesama, a te godine su i potpisali ugovor s finskim Universal Musicom. No, ideje oko novog materijala nastale su još 2009. godine, ali su rezultirale s dosta elektronskih elemenata pa su završile na Laurievom solo albumu. Posljednji album izazvao je podijeljene stavove i mišljenja, više negativna, nego pozitivna, vjerojatno jer je bend pomalo izgubio onaj ‘europski’ zvuk koji ga je karakterizirao, a nešto više naginjao američkom prosjeku. S novim materijalom ipak se vraćaju svojim počecima, nešto je više ‘obojan’ komercijalom, a zasigurno bi dio zasluga mogli pripisati i producentu Martinu Hansenu, s kojim su već surađivali na albumima “Into”, “Dead Letters” i “Hide from the Sun”.

Album je spoj mainstream glazbe i zvuka koji se nalazio na ranijim uradcima, a to se lijepo čuje na pjesmi “Friends Don’t Do Like That“, posebno na solažama i refrenu, ali strofe u pjesmi djeluju dosta ‘čudno’ i treba se nekoliko puta preslušati da bi se donekle shvatilo ‘što je pisac htio reći’. Na prvih nekoliko slušanja dojam je jednostavno kao da strofe ne pripadaju toj pjesmi.

Singl koji je najavio album je “I’m A Mess“, a zanimljivo je kako je svoju premijeru imao upravo u finalu finske inačice izbora za pjesmu Eurovizije. To je radiofonični pop-rock pjesmuljak koji vrlo brzo ulazi u uho, a iako na nekoliko mjesta Lauri zvuči kao da se pomalo napreže, u globalu donosi solidan rezultat. Osjeti se utjecaj zvuka kakav je bio na albumu “Into”.

Još jedna od pjesama koja također brzo ulazi u uho je “It’s Your Night“, a osjećaj koji ostavlja svakako je pozitivnog dojma, pogotovo uzme li se u obzir tekst koji, iako na trenutke malo prejednostavno zvuči, ima antidepresivnu poruku o tome da ne treba odustajati. Dok su strofe nešto umjerenijeg tempa, refren ipak donosi nešto više energije i mislim da bi sasvim dobro zvučala i u nekoj ludoj disco verziji.

Među deset pjesama našle su se i balade, poput nešto izraženije, “Save Me Once Again” i “Friends Don’t Do Like That“, a “Save Me Once Again” dosta je opuštena, kontinuiranog tempa, ali u nešto više od četiri minute svog trajanja ne postaje dosadna, već doista donosi neku vrstu smirenosti. Dosta je jednostavno sastavljena, jednostavni riffovi, konstantni ritam bubnjara, a Lauri svojim vokalom ‘upravlja’ atmosferom.

“The Rasmus” ne donosi ništa novo, ovo je pokušaj korištenja starog recepta uz novinu što ima nešto više elektronike, ali to ništa značajno nije promijenilo. Bez obzira na tempo pjesama, u globalu je album dosta ‘tečan’, no i dalje dosadan, jer kao da sve vrijeme očekujete neku promjenu, nekakav rez, a on nikako da se dogodi.