The Jezabels
Synthia
Datum izdanja: 12.02.2016.
Izdavač: Dine Alone Records
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
The Jezabels su formirani 2007. u Sydneyu kada je grupa studenata i prijatelja odlučila stvarati glazbu i osnovati bend.
Dosad su izdali tri EP-a i tri albuma. Bend čine Nik Kaloper, Samuel Lockwood, Heather Shannon i Hayley Mary. U domovini su već prvim izdanjima privukli pažnju na sebe i zauzeli vrhove ljestvica. Naziv benda ima biblijsku referencu, ali odražava feminističke stavove pjevačice Hayley Mary koja to otvoreno priznaje i reflektira kroz glazbu benda.
Slušanjem albuma vidi se zaokret u zvuku benda koji je sada mnogo više pop, nego ranija izdanja. Jako su prisutni synthevi i to je prvo što se primijeti na albumu. Malo mračniji zvuk s prijašnjih izdanja sada je zamijenjen iskričavijim i veselijim pop zvukom koji je danas itekako prisutan i dosta indie bendova eksperimentira s popom i synthom, što ne mora uvijek dobro završiti. U slučaju The Jezabelsa to ipak nije loše završilo jer je vokal Hayley Mary kao stvoren za pop numere koje ne traže veliko umijeće.
Album je i stilski usmjeren ka popu, čime je bend izgubio svoju staru draž jer su prije bili miks raznih stilova, a sada su se dimenzionirali u jedan. Bogatstvo ranijih izdanja je očito slušanjem aktualnog albuma jer na ovom ipak nedostaje taj izraženiji stav, što se očituje i kroz tekstove i kroz izvedbu. I dalje su dominantni tekstovi rodne problematike kroz vizuru mlade žene koja se još uvijek traži, ali ne boji se izraziti. Dominira i ljubavna tematika, ali presvučena kroz prizmu feminističkog gledanja. Dakle, tekstovi su angažirani koliko to mogu biti, no ipak ne gube notu osobnog iskustva i doživljaja.
“Come Alive” je hit albuma i najekspresivnija stvar koja obuhvaća fokus stilova s ranijih izdanja, ali opet dovoljno eksperimentalna da ide u skladu s ostatkom albuma. Refren je dojmljiv i vokalno najzanimljiviji jer Hayley pjeva i na francuskome.
Tipične synth numere su “My Love Is My Disease” , “Stand and Deliver” i “Pleasure Drive“. Ostatak albuma je prilično jednoličan, iako ne i dosadan, ali ipak nedostaje još koji hit koji bi povukao album.
“Synthia” je album koji eksperimentira s onim što danas prolazi te se sve više bendova koji su se smatrali indie, okreće pop zvuku i stilu koji prevladava. The Jezabels nisu potpuno zastranili te su se solidno prilagodili sceni, ali su izgubili svoju čar koja ih je činila zanimljivim bendom.