S pola kraljevske snage

    1585

    Prince

    Art Official Age

    Datum izdanja: 30.09.2014.

    Izdavač: NPG Records / Dancing Bear

    Žanr: Funk, R&B

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Art Official Cage
    2. Clouds feat. Lianne La Havas
    3. Breakdown
    4. The Gold Standard
    5. U Know feat. Mila J
    6. Breakfast Can Wait
    7. This Could Be Us
    8. What It Feels Like feat. Andy Allo
    9. Affirmation I & II feat. Lianne La Havas
    10. Way Back Home feat. Lianne La Havas
    11. Funknroll (Remix)
    12. Time feat. Andy Allo
    13. Affirmation III feat. Lianne La Havas

    Najpoznatiji zločesti dečko (uvjetno rečeno) u bogatoj konkurenciji američkog funka i soula ove se jeseni oglasio s čak dva albuma: “Art Official Age” te “Plectrumelectrum”. I što nam to donosi “Art Official Age”?

    Primjetno je da pjesme piše, svira i snima kao od šale. Svirka i produkcija je fina, nalarfana, sa svim i svačim, zvučnih ukrasa ima kao na novogodišnjoj jelki. Princea sam po tom pitanju uvijek doživljavao kao ‘sina’ velikog Slya Stewarta, šefa proslavljenih Sly and The Family Stone, benda koji je ostavio mnogo veći utjecaj nego što se o tome piše (Red Hot Chili Peppers, The Beach Boys, Tina Turner, pa i Michael Jackson).

    Kao i njegov ‘sin’ Prince, Sly se volio poput djeteta igrati u studiju, povezivati različite zvuke s crnačkim muzičkim nasljeđem te potentnu smjesu pretvoriti u zarazne plesne komade. I Sly je također imao ‘bube u glavi’ poput Princea, no ekcentričnost ipak ne sprečava Princea da bude produktivan, iako ne uvijek visoko umjetnički dojmljiv.

    Na pjesmama na ovom albumu i dalje zvuči onako kako ga volimo, dakle, bahato, umišljeno, ušminkano, prepotentno, s primjetnom dozom humora i elegancije. Na četiri snimke gostuje britanska pjevačica Lianne La Havas.

    Muziku podržava

    Najbolja stvar na albumu je zvuk, koji na žalost, često nema pokriće u pjesmama. Njegovo vrištanje je redovito iritantno, a fokus pjesama često nejasan te kaotičan – čak i kad ljubitelji psihodelije konstruiraju zvučni kaos, najuspješnije pjesme redovito imaju glavu, rep i fokus, a ovdje od svega je uglavnom samo kaos.

    “Art Official Age” je ploča koja se uredno sluša i lako zaboravlja. Prince je sve napravio kako se spada, samo se na nekoliko pjesama nalaze stvari razlozi da ih se čuje opet. Ovo je kao kad gledate neku utakmicu u kojoj jedna momčad stvara šanse, trudi se, trči, trener kraj aut liniije je na rubu živčanog sloma, no pogotka nema prečesto.

    The Gold Standard” je zlatni standard ovog albuma, a u dopadljivije pjesme spadaju tek naramak njih, od kojih “This Could Be Us” te “Breakfast” doimaju se najboljima.

    Sve skupa je dovoljno tek da kažemo da Price ima novi album i da nije loš.

    Muziku podržava