Ryan Adams je uspio sa “1989”

    1066

    Ryan Adams

    1989

    Datum izdanja: 30.10.2015.

    Izdavač: PAX-AM / Menart

    Žanr: Country, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Welcome to New York
    2. Blank Space
    3. Style
    4. Out of the Woods
    5. All you Had to Do Was Stay
    6. Shake it Off
    7. I Wish I Could
    8. Bad Blood
    9. Wildest Dreams
    10. How You Get the Girl
    11. This Love
    12. I Know Places
    13. Clean

    Svatko će unutar svoja 4 zida moći misliti što hoće, ali javno nitko neće smjeti pokazivati iznenađenje time što je Ryan Adams obradio album “1989” Taylor Swift.

    Ok, malo se šalim, no koliko god Swift i Adams bili naoko različiti, u njihovim pristupima muzici se isprepliću nekoliko stvari: ljubav prema korijenskoj američkoj muzici (pogotovo countryu), protestantska radna etika, spremnost na mijenjanje izvođačkih žanrova i nemilosrdno čerečenje bivših partnera. Adams se isplakao na “Heartbreakeru” i “Goldu” s početka tisućljeća, a Taylor Swift svako malo izbaci pjesmu u kojoj očeše nekog bivšeg (“Dear John”, “We Are Never Ever Getting Back Together”…).1989. je godina Taylorina rođenja i godina kad je Ryan punio dekadu i pol života na ovom svijetu. Album Taylor Swift 1989. se može shvatiti kao posveta ponovnom rođenju, a Adamsov 1989. kao posveta (ne)uspjesima kod suprotnog spola u svojim nježnim godinama…

    Raspad Adamsovog braka je navodno bio inspiracija za ovaj Ryanov oštar stilski rez. Zapravo, njegov je umjetnički postupak sličan onom što su radili The Smithsi: klasični vedri djevojački pop su invertirali u introvertirani rezignirani indie-pop-sevdah.

    Muziku podržava

    Rezultati su dobri: kreirana je ploča koja izdržava opetovana slušanja, koja (ah, kako to zvuči čudno) ima čak i humora, i koja se u konačnici može usporediti s originalom, iako je original ipak bolji. No Adamsov “1989” je interesantna zrcalna slika kako se muškarci nose sa stereotipno gledano ‘ženskim temama’ i iznenađenja su moguća.

    Uostalom, već je sama originalna “1989” bolja ploča nego što si rock-snobovi žele priznati, s efektnim, zaigranim izvođačkim nervom i pametno skockanim pjesmama.

    Ryanov pristup je dao “Welcome To New York” solidan springsteenovski štih, “Blank Space” tiho kantautorsko pikanje po gitari, “Style” je vrlo uspješno prevedena u U2-ovski stadionski rock, a hitovi “Shake It Off” i “Bad Blood” su stavljeni u vrlo nenametljiv aranžman. “Out of the Woods” zvuči kao da je odbačena snimka s “Automatic For the People”, a i “Wildest Dreams” te “I Know Places” ima nešto R.E.M.-ovsko u sebi.

    Druga polovica je nešto tiša, meditativnija, jednoličnija i manje uvjerljiva, no Adams je u ovom nelakom zadatku obrađivanja albuma “1989” uspio u jednoj stvari – svaka obrada zvuči suvislo i to je velika stvar. I dan-danas se sjećam da su se mnogi pravovjerni rockeri htjeli pohvaliti pop-obradama, pa su se popiknuli poput Caniggije 1990. u zagrebačkom Maksimiru. Sjetite se Franza Ferdinanda i “Womanizera”.

    Muziku podržava
    Stisni