Romantični trubadur

Malo kasnimo, ali bolje ikad nego nikad, jer ono što se posljednjih par godina događa na našoj kantautorskoj sceni, mogli bi usporediti s procvatom trubadura na svjetskoj prije otprilike jedne dekade.

Imam osjećaj da je Internet probudio mnoge mlade da uzmu gitaru u ruke i ispucaju sve što imaju na pameti, pa to objavljuju kao free download u želji da ih što više ljudi čuje. Time smo dobili pregršt mladih autora i autorica koji bi mogli puno značiti u budućnosti, a i sada su odlični, ali ih prihvaća tek uski krug ljudi i većina kritičara.Jedan takav tip je i Zvonimir Varga koji je u zadnje dvije godine izdao već četiri albuma, a posljednji jednostavno nazvan “Album” izdan je početkom ove godine. Zvonimir je i više nego očito osjećajan momak koji se ne libi izreći sve svoje ljubavne jadikovke uz zvuke akustične gitare.“Album” je sačinjen od deset ljubavnih skladbi koje tek neznatno balansiraju u atmosferama, a okvirno sve zvuči kao da Ripper pokušava glumiti Balaševića. Možda premala želja za izražajnijim interpretacijama oduzela je dio ljepote koje je ovaj album mogao pružiti, ali Zvonimir je vjerojatno svjestan svojih mogućnosti, pa se stavio u kalup zaljubljenog i romantičnog trubadura koji je spreman pjevati pod svakim prozorom.

Uvodna “Zora Bjelousov” lijepo je akustično udvaranje s pomalo brit-popovskim štihom, “Voli” zvuči kao neka interpretacija Balaševića, a “Sanjat” kao neka izgubljena b-strana Pipsa, dok se najrazličitija pjesma od svega na albumu nalazi pred sam kraj i zove se “Danima“, a u njoj umjesto gitare, klavir preuzima ulogu nositelja melodije.

Četvrti album u karijeri Zvonimira Varge nije donio neki značajni odmak od dosadašnjeg rada, ali je ujedno i učvrstio njegovu poziciju romantičnog trubadura. Ljubav i samo ljubav, to je ono što ga pokreće, a zaista pokreće i “Album” koji obiluje simpatičnim pjesmama i pjesmicama.