Roger Waters: Deda se razljutio

    2695

    Roger Waters

    Is This the Life We Really Want?

    Datum izdanja: 02.06.2017.

    Izdavač: Columbia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. When We Were Young
    2. Déjà Vu
    3. The Last Refugee
    4. Picture That
    5. Broken Bones
    6. Is This the Life We Really Want?
    7. Bird In A Gale
    8. The Most Beautiful Girl
    9. Smell The Roses
    10. Wait for Her
    11. Oceans Apart
    12. Part of Me Died

    U dvije-tri godine staroj konkurenciji koja se sastoji kolekcija pjesama po imenu “Rattle That Lock” i “Šećerna vodica”, pardon, “Endless River“, “Is This the Life We Really Want?” Rogera Watersa je najbolja ploča koju je izdao netko iz nekadašnjeg ešalona Pink Floyda. Ona je po formi i sadržaju usporediva s mračnjačkim, antisistemskim izdanjima Floyda iz posljednjih godina s njihovim hiperambicioznim i socijalnopolitički osvještenim basistom. Naglašavam – usporediva, ne bolja.

    Waters je na “Is This the Life We Really Want?” upro prstom i postavio pitanja. “Is This the Life We Really Want?” nemilice tuče po sadašnjici: migranti, Brexit, Trump redom su teme na ovom albumu i nije teško predvidjeti kako se postavlja po kojoj. Waters se ne libi izraziti svoj stav, ima što za reći, pa čak i povremeno za odsvirati. “The Last Refugee” te završni trio “Wait For Her”, “Oceans Apart” i “Part of Me Died” su fine, sugestivne pjesme koje iskaču iz prosjeka albuma, no albumu fali – muzike. Nije dovoljno imati želju i dobru volju, sjajnog producenta, dobre muzičare, super studio, valja imati i inspiraciju, s kojom se na ovom izdanju dobri Roger muči poput ministrice obrazovanja s kurikularnom reformom.

    Muziku podržava

    S druge strane, Waters je pjevački solidan, u boljoj formi nego mnogi iz njegove generacije (Roger je rođen 1943.). Uz pomoć producenta Nigela Godricha uspio je više obnoviti, a manje kreirati zvuk koji bi slušatelji povezali s Pink Floydima i većinom vremena zvučki kao dobar čovjek s dobrim namjerama koji se, eto nije uvijek uspio najsretnije izraziti, no muzika će podsjetiti na nešto iz prošlosti, samo puno bolje, pa ćemo onda na nedostatke zažmiriti. Godrich je zvučnu sliku skockao do savršenstva, no u slici treba biti – nečega.

    Unatoč dobrim namjerama, Waters ne zvuči autentično, nego tek kao bogati penzić koji previše gleda televiziju i čita vijesti na Internetu. Štoviše, ne bi bilo loše da se čovjek kandidira na izborima i vjerujem da bi tako više utjecao na široke narodne mase nego s ovakvim albumom.

    Muziku podržava