Rock psihodelija uz minimalističke tekstove

Još od kad su se pojavili, bilo je jasno da će Nežni Dalibor biti jedan od najvećih
‘malih’ bendova u našoj regiji, a sad s trećim albumom jednostavno
nazvanim po imenu benda dokazuju da spadaju u sam vrh.

Nažalost, ponovno moram iskoristiti izraz ‘mali’ jer ovakvi bendovi su kod nas ‘premali’ u odnosu na ono što pružaju. Oni nisu ni najmanje krivi za to jer ovakvim izdanjima pokazuju koliko su dobri i kvalitetni.“Nežni Dalibor” sačinjava (samo) osam skaldbi u 40-ak minuta koje je najlakše opisati kao rockersko razbijanje psihodelije uz minimalne, ali vrlo efektno vokalno uplitavanje. Nije da nema vokala, ali tekstovi su mizerni, možda tek pokoji stih po pjesmi, ali sasvim dovoljni da se odlično iskombiniraju s glazbom koju sviraju. Mogli bi reći da je to taj srpski đir jer i neke pjesme bendova poput Repetitor imaju svega stih ili dva.

Sve u svemu, bljesak gitara često je zaokružen masnom dozom psihodelije koja melje sve pred sobom. Iako su gitare brze, ponekad dolazimo do bizarnih momenata albuma koji samo pojašnjavaju svu genijalnost Nežnog Dalibora, a tu prvenstveno mislim na uključivanje cirkuskog vergleca u skladbi “Vluz“.

Uvodna “Deca” najbolje opisuje u što se bend odlučio upustiti na novom albumu. Progresivno i psihodelično, a ipak vrlo melodiozno, slobodno se mogu izraziti i pitko jer ovako nešto je uhu vrlo ugodno slušati. Uzori i utjecaji se mogu osjetiti od vrlo popularnih bendova kao što su The Flaming Lips i Tame Impala, pa sve do The Horrorsa, Toya i sličnih.

“Neka nova igra” je suprotnost “Deci” jer ju nosi vrlo živčana gitara koja podsjeća na najbolje post-punk momente bendova kao što su The Fall, “Jurim sunce” je ponovno suprotnost jer zvuči kao kulerska oda ljetu uz jak retro štih rocka ranih ’60-ih (skoro kao da svira Drago Mlinarec u naponu snage), potom dolazi “Neki će ti reći to” koja započinje kao rock psihodelija da potom uslijede gotovo The Mars Volta elementi, dok nakon nje dolazi već spomenuta “Vluz” koja svojim kontrastom potpuno zbuni slušatenja (počne kao rock brijačina, dok u refrenu uletava onaj cirkuski dio)…

Da, tu ima svega, ali Nežni Dalibor su ponovno uspjeli sve odlično ukomponirati u cjelinu čime su po treći put pokazali da spadaju u sam vrh alternativne glazbe ovih prostora. Psihodelija na način Nežnog Dalibora ispala je kao jedno od najboljih regionalnih alternativnih ostvarenja u prošloj godini.