Rock atrakcija s više od stotinu izvođača na stageu

Styx je jedan od najuspješnijih AOR (adult oriented rock) bendova svih vremena, s albumima koji su se prodali u milijunskim tiražima. Njihovi počeci sežu u rane sedamdesete kada su u Chicagu započeli kao progresivni rock bend, da bi se transformirali u klasični primjer velike AOR stadionske atrakcije s bombastičnim rock stvarima te laganim i snažnim baladama.

AOR nije nikad bio dobro prihvaćen od strane rock kritike, naovodno zbog neke vrste umjetnog štimunga i nedostatka istinske inspiracije i inovacije. Oni jesu, kao, vrhunski glazbenici i profesionalci sa zavidnim tehničkim umijećem i visokom produkcijom, ali je sve to bez duše i srca, veli kritika.

A s druge strane, osobito u osamdesetima, veličali su se neki tipični trendovski i smiješni likovi čije su se muzičke i intelektualne plićine prikazivale kao progresivne dubine. Pri tome mislim prije svega na britansku scenu na kojoj je prodefilirao cijeli niz likova za koje više ne znaju mlađe generacije ni iz njihovog prigradskog londonskog kvarta. Doduše, oni su još uvijek in i muzičke ikone nekim našim rock znalcima.

U svojim počecima Styx je podsjećao na Emerson, Lake And Palmer, Moody Blues i slične bendove, dok ih u u kasnijoj fazi možemo usporediti s grupama Yes, Kansas, pa čak donekle i Blue Oyster Cult. Slavu postižu u drugoj polovici sedamdesetih s nekoliko platinastih albuma – “Crystal Ball” (1976.), “The Grand Illusion” (1977.), “Pieces Of Eight” (1978.), “Cornerstone” (1979.) (s ovog albuma potječe čuvena pjesma “Boat On The River”), da bi vrhunac dosegli 1981. s albumom “Paradise Theater”, koji je postigao značajan uspjeh i izvan granica SAD-a.

Konceptualni album, kakvom su Styx i inače skloni, prikazuje veličinu i bijedu jednog ‘rajskog’ kazališta, s tim da je taj uspon i pad metafora za tadašnju krizu u SAD početkom osamdesetih (američki zatočenici u Iranu, hladni rat, Reagan i sl.). Baziran na naučnoj fantastici, sljedeći album “Kilroy Was Here” iz 1983., kao i sva sljedeća izdanja nisu bila na razini prethodnih albuma.

Prošle godine, 26. svibnja u Clevelandu, u Blossom Music Centru održali su zaista neobičan ali i odvažno smjeli koncert na pozornici sa 115 članova Contemporary Youth Orchestra i još 60 članova zbora, što predstavlja jednu od najzanimljivijih suradnji u povijesti rock klasika. Suradnja s više od 160 članova i to sve tinejdžera, za koje je vidljivo da im ta svirka predstavlja vrhunsko zadovoljstvo, jest događaj koji treba vidjeti, vizualno to zaista izgleda impresivno.

Iako je Styx na ovom koncertu bez svoga frontmena iz ranijeg razdoblja Dennis DeYounga, ostatak ekipe predvođen Tommy Shawom i James Youngom vrhunski je odradio svoj posao kombinirajući klasični opus Styxa s nekoliko novih pjesama.

Skrećem pažnju na izvedbu pjesama “Lorelei“, “Can’t Find My Way Home” i nezaobilaznu “Boat On The River“. Sve djeluje toliko izglancano, usklađeno i profesionalno da možda i nedostaje koji feler ili neka tipična ljudska pogreška. Isto je i s produkcijom, i u video i audio smislu.

Jedinstvenost cjelokupnog događaja pokazuje i svojevrsnu univerzalnost, a to je da ovakvo izdanje Styxa može biti zaista svakome prihvatljivo i zanimljivo.