Robbie Williams: I druga kompilacija rariteta za fanove

“Under the Radar” bila je jedna od boljih kompilacija rariteta u kojoj se jasno vidjelo da Robbie Williams ima jaki tim iza sebe koji može isporučiti dobre pjesme koje na kraju ipak sve ne završe na regularnim albumima. Cijela promocija tog albuma je bila malo zbrda-zdola pa je nastavak dobio mnogo jasniju promo priču.

Već tijekom ljeta najavljeno je da će do kraja godine izaći drugi dio b-strana i rariteta koje je Williams skupio tijekom karijere. Iznenadnu taktiku prvog ‘evo vam “Under the Radar” zbog bitke s bivšim kolegama iz Take That’ su precrtali, pa je ‘dvojka’ mogla biti mnogo bolje koncipirana. Iako su na ‘jedinici’ ukupno bolje pjesme, ‘dvojka’ je još jedan zicer za sve Robbiejeve fanove.

Nisam previše istražio kad su ove pjesme nastajale, ali po zvuku bi se dalo naslutiti da ima tu materijala iz svih dijelova karijere jer pjesme se kreću od klasičnog pop-rocka koje je prezentirao na početku karijere, preko zvuka ’80-ih iz središnjeg dijela karijere, pa do klasičnih poskočica koje radi u posljednje vrijeme. Naravno, ima tu i swing momenta.

Nakon dvije uvodne pjesme, nabrijane synth “Satellites” (The Killersi bi mogli malo poslušati i posuditi ideju) i “9 to 5” koja nalikuje kao b-strana “Candy”, nailazi prva balada na kakve smo navikli od Robbieja. “Ms Pepper” da je kojim slučajem izdana kao singl, gotovo sigurno bi zasjela na prva mjesta top lista i bila klasik na stadionskim koncertima.

Nakon nje, nekoliko pjesama slobodno možemo preskočiti jer “Bambi” zvuči kao loš cover Georgea Michaela, “Eyes On The Highway” je samo solidna, “Speaking Tongues” je tek neznatno bolja od “Rudeboxa”, “Go Mental” je slabašan (da ne kažem iritantan) elektro-swing, a sve se promijeni s “Run It Wild” koja zvuči kao da Robbie Williams želi zvučati kao Billy Idol.

“Numb” se idealno uklapa u fazu “Intensive Care”, “Andy Warhol” je skroz zbrkana, “My Fuck You To You” je dobra laganica sa zanimljivom porukom, “Weakness” spaja swing albume s countryjem, u “Booty Call” zvuči kao Sinatra, “On the Fence” je u sličnom điru s big bandom iza sebe, dok je završna “International Entertainment” sva suština Robbieja zabavljača.

Kompilacijski albumi često znaju biti razbacani, pa kako ne bi i “Under the Radar Volume 2” bio kad je nakon početnog mega-uspjeha Robbie krenuo testirati živce svojih fanova sa synth popom, a poslije i trash popom da bi se potom malo po malo vraćao onom što najbolje zna, a uvijek je paralelno vukao i swingersku stranu priče. Kad sve to spojite na jedno izdanje, jasno je da tu ima svega, ali to je Robbie zabavljač koji kad zatreba napravi odlične stvari. Tu ima nekoliko bisera, nekoliko pjesma je sasvim solidno, neke su prosječne, a kad sve zbrojimo, to je još jedno uspješno izdanje za prave fanove.