Rijeko viskija, nemoj presušiti…

U filmu ”The Dukes Of Hazzard” Willie Nelson utjelovljuje lik Jesseja, starog proizvođača viskija.

U jednoj sceni prisjeća se svojih mladih dana i pijančevanja te priznaje: “Jednom sam se toliko napio od svojeg viskija da sam pokušao pojebati traktor. Nakon toga sam bio slijep nekoliko dana”. Tada se počne samozadovoljno smijati. Nelson pjesmom “Midnight Run” zatvara soundtrack filma ”Lawless” koji je nedavno igrao u kinima. Na njemu se ponovno proizvodi viski, vlada prohibicija, situacija je ozbiljna i ‘moglo bi biti problema jer svatko ima pištolj’. Ona njegova famozna rijeka viskija ponovno teče.”Lawless’‘ je, više-manje, projekt Nicka Cavea. Napisao je njegov scenarij, pojavio se u cameo ulozi, te je sa suradnicima napisao glazbu za film, a nas zanima ovaj zadnji dio.‘Bootleggers’ je imenica koja ovdje ima trostruko značenje: u doba prohibicije tako su nazivani ilegalni proizvođači alkohola koje u ovom filmu Johna Hillcoata predstavljaju braća Bondurant. ‘Bootleggom’ se također nazivaju ilegalni, piratski audio snimci raznih sastava koji među pravim fanovima imaju veliku vrijednost. Cave je za ovu priliku oformio bend koji čine on, ‘princ tame’ osobno, Warren Ellis, Martyn Casey, George Vještica i David Sardy. Nazvao ih je The Bootleggers i snimio četrnaest pjesama koje čine filmsku glazbenu pozadinu. Jedan kritičar napisao je da zvuče kao da “obitelj iz ‘Teksaškog masakra motornom pilom’ priprema roštilj”. Nije pogriješio.“Nismo htjeli napraviti apalačansku glazbu ni pravi americana soundtrack, većinom zato što su braća Coen u filmu ‘O Brother, Where Art Thou?’ to napravili tako dobro. Htjeli smo napraviti nešto autentično i sirovo” priznaje Cave.

Autentično i sirovo prvi su atributi koji slušatelju padnu na pamet kad pokrene disk: na prvoj pjesmi “Fire and Brimstone” Mark Laneganov promuknuti i distorzirani vokal peče poput čistog viskija koji se slijeva niz grlo, a isti efekt je i dok Lanegan obrađuje kultnu Beefheartovu “Sure ’nuff Yes I Do“. Sam Cave daje vokal u pjesmi “Burning Hell“, obradi Johna Lee Hookera, a “End Crawl” Caveov je instrumental koji zbog Ellisove plamteće violine podsjeća na radove The Dirty Three.

Kad je Cave 2005. stigao u Zagreb, na press konferenciji su ga upitali s kim bi na glazbenoj sceni najviše želio surađivati? “Emmylou Harris“, odmah je odgovorio. Na ovom albumu napokon je ostvario tu suradnju, a milozvučan glas Emmylou daje onu potrebnu protutežu sirovim muškim vokalima i kao da svojim levitiranjem onemogućava da se ova cijela pijana i klimava konstrukcija ne uruši. Pjesmama “Fire In The Blood” i “So You’ll Aim Towards The Sky” njen glas daje izvanserijsku ljepotu. “Cosmonaut” je Caveov i Ellisov original napisan posebno za ovu priliku i za Emmylou, i svaki bi je njihov fan trebao poslušati barem nekoliko stotina puta.

Na soundtracku također sudjeluje Ralph Stanley, legendarni ‘kum bluegrassa’. Dok a capella izvodi “Sure ‘Nuff Yes I Do” automatski vas teleportira u močvarne predjele Amerike gdje ga vidite kako se na nekom drvenom trijemu ljulja u stolici i pjevuši “Hey you young girls whatever you do/Come and see me I’ll make it worthwhile for you“. Album također krasi njegova bluegrass prerada pjesme “White Light/White Heat” The Velvet Undergrounda. Za vrijeme snimanja ovog albuma u susjedstvu se slučajno našao Lou Reed, koji je tada radio na albumu “Lulu“. “Bio je naočigled dirnut Ralphovom izvedbom” odaje nam Cave.

Svako vrijeme ima svoj soundtrack, koji ne mora biti skladan tada, već kao u ovom slučaju, mnogo godina kasnije. Dok se sluša ovaj album slušatelj se seli mnogo godina unatrag u zadimljenu krčmu negdje na jugu Amerike, posjednut je za stol gdje ga okružuju svi likovi iz filma “Lawless”, a na obližnjoj maloj i prašnjavoj pozornici izmjenjuju se i naguravaju akteri ovog soundtracka. Uskoro će mu od popijenog viskija oči zaslijepiti bijela svijetlost, a tijelo preplaviti bijela toplina.