Revolucija počinje u belgijskom džepu

    1967

    dEUS

    Pocket Revolution

    Datum izdanja: 12.09.2005.

    Izdavač: V2 / Dallas Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bad Timing
    2. 7 Days, 7 Weeks
    3. Stop-Start Nature
    4. If You Don’t Get What You Want
    5. What We Talk About (When We Talk About Love)
    6. Include Me Out
    7. Pocket Revolution
    8. Nightshopping
    9. Cold Sun Of Circumstance
    10. The Real Sugar
    11. Sun Ra
    12. Nothing Really Ends

    Za početak samo da kažem da dEUS jesu bogovi, neovisno o tome smatrate li njihovim najboljim albumom “Worst Case Scenario”, eksperimentalno-kakofonični “My Sister = My Clock” ili ste se pak potajno zaljubili u “The Ideal Crash”, pa ga, poput mene, nesvjesno preimenovali u “The Ideal Crush”.

    Od zadnjeg albuma prošlo je punih šest godina (sada već sedam, ali ja debelo kasnim s ovom recenzijom), pa nije ni čudo da su mnogi pomislili da je ovaj kultni belgijski bend prestao s radom.

    No, Tom Barman okupio je oko sebe mlade snage belgijske alternative i uz Klaasa Janzoonsa (violina i klavijature), koji je u bendu od 1992., novu postavu trenutno čine Stéphane Misseghers (bubnjevi), Alan Gevaert (bas) i Mauro Pawlowski (gitara). Ženski dio publike zasigurno još nije prebolio odlazak basista Dannyja Mommensa koji se nakon osam godina provedenih s dEUSom ipak odlučio posvetiti svom drugom bendu Vive la Fête u kojem svira zajedno sa svojom djevojkom Els Pynoo.

    Izuzmemo li EBM-pionire Front 242, nitijedan drugi belgijski alternativni bend nije uspio doseći takvu popularnost van granica svoje zemlje. dEUS uspoređuju s Captain Beefheartom, Frank Zappom, The Velvet Undergorund, The Sugarcubes, Gus Gusom i Pavementom, a u njihove velike fanove ubrajaju se između ostalih Stephen Malkmus, Shirley Manson, Michael Stipe i The Walkabouts, dok im je jedan od dražih komplimenata bio onaj Phil Selwayja iz Radioheada kada ih je nakon zajedničke svirke došao pohvaliti u backstage. Pohvale niti ne čude jer rijetko je kada naziv nekog benda toliko pristajao uz muziku koju stvaraju.

    Muziku podržava

    Pocket Revolution” osvojio me već nakon uvodne “Bad Timing” što i nije bilo teško jer ovo je prokleto ubojita stvar koja će u trenu prizvati mračan, kišovit ugođaj i razorno djelovati na sva vaša osjetila – punih sedam minuta zagonetnih ljubavnih stihova, gitarske grmljavine i eksperimentalnih izleta na ostalim instrumentima.

    Pa se odmah nastavlja u “7 Days, 7 Weeks“, zaigrani pop komad gdje je u prvom planu Tomov vokal koji vas opasno vabi dok pjeva “Here comes the sun smiling/How long have you been blue?/There’d ever be a time for us to recapture/All the time we lose“.

    No, problem koji se može javiti s ovim albumom je taj što nakon onako dobre prve stvari automatski očekujete da cijeli album bude na razini “Bad Timing”, što se nažalost ipak ne događa, iako su i “If You Don’t Get What You Want” i “Include Me Out” daleko od loših pjesama.

    No usprkos tome valja reći da su dEUS opet uspjeli napraviti još jedan jako dobar album koji neće razočarati ni stare fanove, a niti one koji se možda tek sada susreću s ovim bendom.

    A šećer na kraju ali ovoga puta sa manje buke i više melodija – “The Real Sugar” i “Nothing Really Ends“, koja i nije nova budući da se već našla na kompilaciji singlova “No More Loud Music” iz 2001., ali nije naodmet ponoviti gradivo.

    Muziku podržava