The Last Shadow Puppets
The Age of the Understatement
Datum izdanja: 04.07.2008.
Izdavač: Domino / Dancing Bear
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Alex Turner je postao miljenik britanskih medija jer sve što napravi, napravi odlično. Prije nekoliko godina su tako hvalili i Petea Doherty, ali on je malo prolupao pa su novinari tražili novu ‘omiljenu osobu’ te je ubrzo našli u liku i djelu Alexa.
Vjerujem da ima malo ljudi koji ne znaju tko je on, ali ipak ću spomenuti da je on glavna faca u Arctic Monkeysima, pošto pjeva s gitarom u ruci pjesme koje je većinom on u cijelosti sam napisao.
Koliko je to bitan podatak pokazuju i Arctic Monkeys albumi “Whatever People Say I Am, That’s What I’m Not” i “Favourite Worst Nightmare“, koji su odreda prihvaćeni od kritike i publike.
Svoju nadarenost hiperproduktivni skladatelj pokazuje i u novom projektu The Last Shadow Puppets, kojeg je osnovao sa starim prijateljem Miles Kane iz The Rascalsa (ranije bio u The Little Flames kada su se i upoznali).
Njima se pridružio i vrlo zahvalan producent James Ford (Klaxons, Arctic Monkeys, Mystery Jets…) iz Simian Mobile Discoa, koji se primio bubnjeva za ovu prigodu, te naravno produkcije.
Makar su obojica (Turner i Kane) potpisani kao autori pjesama, vjerujem da je i ovdje glavne poteze vodio Turner, pošto sam imao priliku čuti nedavni prvijenac The Rascalsa “Rascalize”, za kojeg i nemam pretjerano lijepe riječi.
Nakon izlaska albuma u travnju, odmah su krenule lovorike na ime The Last Shadow Puppets, a mnogi su već tada proglašavali “The Age of the Understatement” jednim od albuma godine. Ja se s time ne bih u cijelosti složio, makar je album specifičan i vrlo poseban, pravi indie rock specijalitet.
Na prvo slušanje, “The Age of the Understatement” me djelomično podsjetio na posljednji album Manda Diaoa zbog sličnih utjecanja na oba izdanja. U prvom redu, to je psihodelija ’60-ih, a od autora bi se mogle naći usporedbe s mnogo njih, od ‘indijske’ faze The Beatlesa, preko Scotta Walkera, pa sve do Davida Bowiea.
Pjesme su bogato producirane, a spaja ih jedan napeti dojam dramatike zbog čega bi se dobro mogle uklopiti u neki akcijski soundtrack. U tom se dijelu pridruženi član Ford najviše iskazao kao odličan zanatlija, koji zna usmjeriti orkestracije da bi pjesme dobile na svojoj težini.
Očito je da je izvrsno pogođena kemija između benda i producenta, a kada su svi međusobno još dobri prijatelji, kako ne bi rezultat bio ovako kvalitetan.
Album otvara naslovna “The Age of the Understatement“, koja je ujedno bila i prvi singl. Pjesma ima opaki galopirajući ritam (kao u nekom westernu kada američka konjica napada Indijance) koji se odmah uvlači pod kožu, a ne bi ga se postidio niti legendarni Ennio Morricone. Vokalne harmonije dodatno bude dašak ’60-ih, ima dijelova koje podsjećaju na Museovu “Knights of Cydonia”, a sve zajedno čini jedan od singlova godine!
“Standing Next to Me” je bio izbor za drugi singl, a tek je nijansu slabija od naslovne, “Calm Like You” je nekako blijeda u odnosu na druge, vrlo predvidljiva i neinovativna, “Separate and Ever Deadly” je tutnjajući psihodelični rock, dok u “The Chamber” malo podsjećaju na The Coral.
Jedna od najboljih pjesama s albuma je “Only the Truth” jer ne podliježe nikakvim zakonima niti šablonama zbog čega je i specifična, “My Mistakes Were Made for You” je upečatljiva balada, u “I Don’t Like You Anymore” se izmjenjuje osnovni lagani ritam s punkerskom bukom, dok je posljednja “The Time Has Come Again” akustična laganica obogaćena prelijepim orkestralnim dionicama.
Sa svega 22 godine, Turner ima diskografiju koje se ne bi postidio niti neki stariji rocker. Dva albuma s matičnim bendom i ovaj s The Last Shadow Puppets pokazuje da je pravi genij te se nadam da neće pokleknuti zbog brzo stečene slave i mogućeg pritiska prilikom rada na novim albumima.
“The Age of the Understatement” vrlo je šarolik i zabavan retro album, a The Last Shadow Puppets bend velikog potencijala.
Do najveće ocjene za ovaj album, dijeli ih par posljednjih pjesama koje nisu u rangu onih s početka i sredine albuma. Vjerujem da će to popraviti već sljedećim albumom koji je najavljen za sljedeću godinu.
Bit će zanimljivo vidjeti kako će Turner moći manevrirati s Arctic Monkeysima i The Last Shadow Puppets jer su mu oba benda vrlo popularna i cijenjena, a sumnjam da će se tako lako odreći nekog od njih. U ovom trenutku su Arcticsi neprikosnoveni, ali ako ‘marionete’ tako nastave, bit će malih problema…
Sve u svemu, ovaj album je lijep posjet ka retro psihodeliji i zaluženo je cijenjen, makar po mojem mišljenju je daleko od kandidata za album godine, ali to je ipak za solidnu četvorku.
