Rendžeri najboljih godina

Baš kao i na europskoj, tako je i na američkoj rock sceni početkom osamdesetih nastao veliki broj bendova koji su se trudili dokazati i pokazati, pa tada ući i ostati pod svjetlima reflektora.

Jedno od imena, iz, da se tako izrazimo, drugog kvalitativnog ešalona kojima je to uspjelo je i Night Ranger.Je li taj bend iz San Francisca dovoljno vrednovan ili ne, je li dovoljno postigao ili nije, o tome bi se dalo razmišljati, pričati i pisati. No analizirajući njegove rezultate sa stanovišta broja i snage konkurencije koja je tada vladala na američkoj sceni, bilo da se ‘dovukla’ iz sedamdesetih, bilo da je ‘uzletjela’ u osamdesetima, puno je postigao.Sjetimo li se samo gotovo neprikosnovene vladavine, najprije glamera na čelu s Motley Crue, pa nakon toga ljepuškastih Bon Jovija, a onda možda i najizraženije one thrashera predvođenih Metallicom, deset milijuna prodanih kopija pet albuma objavljenih u ’80-ima, uspješne turneje i poprilično jaka baza obožavatelja, sve je samo ne nešto što bi se moglo potcjeniti.

Krajem osamdesetih Night Ranger se raspao, pa se za dvije godine okupio i otada je, više ili manje uspješno, dogurao do 35 godina karijere, održao oko 3000 koncerata i prodao nešto preko 17 milijuna prodasnih nosača zvuka. E, sad, kako se u današnje vrijeme obilježava sve i svašta umjesto da se samo svira, tako je i ‘okrugla’, 35. obljetnica postojanja Night Rangera očito bila dobar razlog da se objavi koncertno izdanje prigodnog naziva “35 Years And A Night In Chicago”, snimljeno 7. svibnja 2016. u House Of Blues teatru u Chicagu.

Upravo je taj Chicago, odnosno njegova panorama snimana s mora prema kopnu i obnuto, dobio prve kadrove vizualnog, nakon čega slijede oni iz svlačionice pred sam izlazak benda na pozornicu. A potom izlazak i frenetična publika koja ga je dočekala u ispunjenoj dvorani, što je dečkima, kao i svakom bendu, dalo poticaj da odrade dobar koncert.

I jesu, odsvirali su jako dobar koncert s kojim, u njega maksimalno involvirana publika, može biti i više nego zadovoljna. Dakako, osim onih koji su ga gledali uživo, sretni mogu biti i svi ostali ljubitelji benda, ako zbog ničeg drugog, a ono zbog činjenice da su dobili još jedan suvenir za svoju kolekciju.

Osim što je melodičniji, fluentniji, glatkiji, više onako ‘mainstream’, a manje sirov, ‘undergroundy’, američki hard rock se od europskog razlikuje i u činjenici da tamošnji bendovi nisu imali tako izražene ‘macho’ frontmane, praktički kao zaštitini znak benda. Naravno, to ne znači da njihova uloga nije jednako značajna, a da je tome tako, ovdje svojim strastvenim vokalima pokazuje raspjevani i raspričani Jack Blades, koji pjevanja vrlo precizno sinhronizira sa sviranjem basa, a jednako dobar posao radi i bubnjar Kelly Keagy, koji je osim pratećih, u nekim pjesmama izveo i glavne vokale (“Goodbye”, “Sister Christian”).

E, sad, dodamo li tome poprilično zanesene i svakako glasne i energične gitare s dopadnim ‘twin’ solažama, pa klavijaturističku ambijentalnost te bubnjarsku preciznost i eleganciju, dobivamo jednu sasvim fino zaokruženu, kompaktnu glazbenu cjelinu.

Uz spomenute Bladesa i Keagya, da i ostale aktere spomenemo, gitarist Brad Gillis treći je originalni član. Njegov ‘kolega po žicama’, faca glamerskog outfita, Keri Kelli, zamijenio je u Whitesanke ‘odbjeglog’ Joela Hoekstru, a za, u najvećem dijelu ambijentalne, po potrebi emotivne i sentimentalne, klavijature zaslužan je Eric Levy, koji je u Nigh Rangeru šestu godinu.

Kako rekosmo, što se tiče same svirke i atmosfere na koncertu, tu se teško može naći zamjerka, jednako kao i njegovom prijenosu na nosač(e) zvuka. Raskoš i blještavilo nastupa u dvorani može se poprilično autentično doživjeti uz ovo izdanje čistih slike i tona, i ne prečestih, a time i ugodnih i opuštajućih izmjena kadrova.

Sam koncept svirke je, pa nećemo reći iznenađujući, ali vrlo vjerojatno onakav kakav bi poželjeli ljubitelji mnogih bendova, ne samo Night Rangera. Naime, više od 80% izvedenih pjesama je iz (naj)ranijeg razdoblja benda, redom onih s kojima je ‘ispisivao’ najslavnije odlomke svoje bogate karijere.

Pjesme “Touch Of Madness”, “Sing Me Away”, “Four In The Morning”, “Rumors In The Air”, “Secret Of My Success”, “Sentimental Street”, “Eddie’s Comin’ Out Tonight”, “Night Ranger”, “Tell Me You Love Me”, “Sister Christian”, “(You Can Still) Rock In America” redom dolaze s album osamdsesetih i zalog su prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, kako benda tako i njegovih štovatelja.

Od novijih, očito pomno odabranih, jer kvalitetom baš i ne zaostaju za ‘starima’, tu su “Growing Up In California” iz 2011. i “High Road” s još uvijek aktualnog, istoimenog albuma iz 2014. Godine. Plus još uvijek ‘službeno neobjavljena’ stvar “Day & Night“, koja najavljuje da bi novi album “Don’t Let Up” moglo biti još jedno slasno probavljivo izdanje Night Rangera.

Zanimljivo da je “7 Wishes“, s još jednog albuma ranijeg perioda, objavljena kao bonus, a u biti se radi o pjesmi kontinuiteta također snimljenoj u House Of Blues teatru. S obzirom da je, usprkos uspješnoj karijeri, Night Ranger, s naše strane ‘bare’ ipak malo manje poznat bend, moglo se naći mjesta za koji ozbiljniji dokumentarac o njemu, umjesto tek kratkog ‘chata’ na kraju koncerta.

I to bi bila (sitna) primjedba ovom izdanju, koje uz DVD/Blu-ray, sadrži i dva CD – a istih pjesama.

Nigh Ranger spada u isti red bendova hard rock/AOR/arena rock orijentacije kao što su, recimo, Journey ili Foreigner, a najbolji dokaz da je tome tako je ovo izdanje. Snažni su to momci najboljih godina koji još uvijek istinski uživaju u glazbi i ne postoji nikakava prepreka da to ne nastave raditi.