Karl Richter & Münchener Bach-Chor
Handel: Giulio Cesare In Egitto
Datum izdanja: 19.09.2006.
Izdavač: Deutsche Grammophon / Aquarius Records
Žanr: Klasika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Giulio Cesare (Julius Caesar) je talijanska opera velikog Georgea Friderica Handela (1685 – 1759). Libreto za ovu operu napisao je Nicola Frecesco Haym, a prvi puta je izvedena u Londonu davne 1724. godine. Opera je odmah doživjela izniman uspjeh. Sam Handel ju je više puta postavljao na pozornicu (s nekim preinakama, naravno), i to 1725., 1730., i 1732. godine. Izvedena je u Parizu, Hamburgu i Brunswicku. Nažalost, poput ostalih Handlovih opera seria, i Giulio Cesare je u 19. stoljeću pala u zaborav.
Ovu operu, koja opisuje strasnu ljubavnu aferu Cezara i Kleopatre, mnogi smatraju jednom od Handlovih najboljih talijanskih opera, ako ne i najboljom u povijesti opere serie. Dive joj se zbog veličanstvenih vokalnih linija, dramatskih efekata i vješte orkestracije. Giulio Cesare je postao dio standardnog opernog repertoara, postoji nekoliko snimaka i redovito se izvodi.
Hvaljenu verziju Karla Richtera, snimljenu u Munchenu 1969., krajem prošle godine izdao je Deutsche Grammophon, na radost svih ljubitelja opere. Ona se i danas ističe odličnom Richterovom svirkom, dramatičnim ritmovima i primjerenom raspodjelom uloga.
Za razliku od onih današnjih, u njoj se u muškim ulogama (originalno pisanim za kastrate) ne pojavljuju mezzo soprani. Cezara je uvjerljivo odigrao bariton Dietrich Fischer-Dieskau, dok se mezzo sopranistica Tatiana Troyanos odlično snašla kao Kleopatra.
Kleopatra je zaista zanimljiv lik. Prvo se koristi svojom ženskom lukavošću kako bi zavela Cezara i zauzela egipatsko prijestolje, da bi se naposlijetku našla u potpunosti upletena u intenzivnu ljubavnu vezu s njime. Njene arije poput “Se pietà di me non senti” (II, 8) i “Piangerò la sorte mia” (III, 3) velikog dramatičnog intenziteta, ili senzualnu “V’adoro, pupille” (II, 2) više je nego uvjerljivo otpjevala Troyanos, dajući im posebnu boju svojim mezzom.
I ostale važne uloge su vješto otpjevane – odlični Franz Crass kao Tolomeo i tada mladi tenor Peter Schreier kao Sesto. Fischer-Dieskau je zahtjevne kolorature otpjevao tečno, iznimnom lakoćom, ne ispustivši ni jedno slovo. Što se tiče Richtera i njegovog dirigiranja, tu zaista nema zamjerki.
Predivne simfonije, lijepo praćeni recitativi i arije teško se nadmašuju, a njegova iznimna koncepcija interpretacija i danas su primjeri iz kojih se uči.