Rekvijem za desetljeće, sustav i državu

“Zaspala je zadnja Ruža Hrvatska” su stihovi koji su i već otprije vrlo popularnom bendu priskrbili epitet glasnogovornika jedne nacije. Koncertom na tadašnjem Trgu Republike, a sadašnjem Trgu bana Josipa Jelačića 17.10.1989. pred više desetaka tisuća ljudi (spekulira se brojkom od čak 300.000) samo su potvrdili veliku popularnost u Hrvatskoj.

Nakrcani samopouzdanjem, 1990. Prljavci snimaju album koji se zove “Devedeseta“, koji je opet veliki hit, naročito ambiciozna naslovna pjesma, dok balade “Zbogom dame, zbogom prijatelji”, “Na badnje veče”, “Oprostio mi Bog”, “Iz nekih starih razloga” te poskočica “Pisma ljubavna” postaju vrhunci koncertnog repertoara.

U ovoj godini koja je na zalasku, 2008., Hit Records je opet izdao “Devedesetu” i sada, možda bez tolikog naboja i strasti kao onda, možemo mirno revalorizirati njezinu umjetničku vrijednost.

Sve u svemu, “Devedeseta” je kompleksna, zapravo shizofrena ploča koja ne bez veselja pozdravlja jednopartijski sustav na zalasku. Taj sustav je, između ostalog, pao zbog očitih razlika u zamišljenim ciljevima i ostvarenim rezultatima. Međutim, sustav koji će doći mnogo je kontradiktorniji od sustava koji je prošao.

Jasenko Houra nije jedini umjetnik (sjetimo se EKV-a i legendarnih Nadrealista) koji se krajem osamdesetih igrao s idejom da će se u budućnosti desiti nekakva pizdarija. Uostalom, to je česta tema kod senzibilnih i osjetljivih dušica kakvi umjetnici već jesu, i onda se vrlo često služe pretjerivanjem i groteskom. Slijed događaja u prvoj polovici devedesetih će pokazati da su samo bili realni.

Tako je i ovaj album pun suprotnosti koje doduše na glazbenoj razini sjajno funkcioniraju, ali na jednoj drugoj su zlokobna najava. Posljednja pjesma na originalnom izdanju, “Zbogom dame, zbogom prijatelji” može se protumačiti kao pozdrav ekipi od momka iz Dubrave koji kreće u rat. Hoće li ga prekriti zastavom i mahovinom ili ga bez prijatelja neće veseliti utakmice nedjeljom?

“Strah od letenja” će biti napravljena kao neobavezna brojalica bazirana na aktualnim događajima iz 1990. i podsmješljivom i ciničnom Bodalčevom pokliču “Sretna Nova godina”. Zastrašujuće je to da ti duhovi iz “Straha od letenja” itekako danas lete, možda se drugačije zovu, ali su prisutni. Jaoooj Jasenko, crni Jasenko, proroče jedan zloguki…

“Oprostio mi Bog” je neugodno puna biblijskih referenci, a toliku količinu istog u jednoj pjesmi može napisati samo Nick Cave ili osoba koja je malo kasnije krenula na vjeronauk. Nakon te i takve pjesme ide zezalica s Davorinom Bogovićem “Nemoj mislit da se izvlačim samo zato što se sporo svlačim“, a nakon nje opet slijedi “Na badnje veče” u kojoj se, da ne bude zabune spominje i poznata zagrebačka Crkva sv. Blaža. To je 1990. nama naša borba za slobodu govora dala: red seksa, red religije. A da će stvari otići još dalje, svjedoči činjenica da će Prljavci na koncertima moliti Očenaš, nakon čega bi uglavnom slijedila “Mi pijemo cijeli dan i noć”.

Obzirom da je na “Devedesetoj” Houra uistinu u vrhunskoj formi, ploča nam donosi također jednu od najljepših posveta nekom nevinijem, boljem i naivnijem vremenu: zaboravljena “Nebo zvjezdano” definitivno nije mogla biti napisana iza 1991., ne samo zbog rata koji je kosio živote, nego i zbog tada dominantne grunge estetike po kojoj je svaki oblik veselja sumnjivo ponašanje.

Što se tiče zvuka i produkcije, on je ambiciozan, masivan te u skladu s uzorima, grupom Simple Minds: obilje synthesizera, bubnjevi ječe, a gitara Damira Lipošeka se ubacuje poput uragana u već ionako zagrijanu smjesu. Na “Pismima ljubavnima” se najviše osjeti ta preproduciranost i prenacifranost, a “Nebo zvjezdano” je podignuto sjajnim pratećim vokalnim dionicama.

Uzevši u obzir vremenski odmak, iznimno veliki dio muzike na ovom disku je s lakoćom preživio vrijeme, pa “Devedeseta” definitivno spada među najbolje ploče Prljavog kazališta i najbolje trenutke hrvatske rock glazbe svih vremena.