Razočaravajuće dosadno!

    1989

    Tracy Chapman

    Where You Live

    Datum izdanja: 12.09.2005.

    Izdavač: Atlantic / Dancing Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Change
    2. Talk To You
    3. 3,000 Miles
    4. Going Back
    5. Don’t Dwell
    6. Never Yours
    7. America
    8. Love’s Proof
    9. Before Easter
    10. Taken
    11. Be And Be Not Afraid

    Kako je 12. rujna Tracy objavila sedmi studijski album u karijeri (“Where You Live“) tako sam se i ja pomamio za tim, očito bespotrebno iščekivanim, albumom. Nažalost od Tracy sam očekivao više. Iznimna vokalna darovitost i odlična pripovjedačka interpretacija i odlična ekipa nisu ovaj puta bili dovoljni iako se radi o jednoj, blago rečeno, posebnoj autorici.

    Kako sam prvi puta čuo Tracy u autu i još k tome pri iznimno lošim uvjetima nastojim se tješiti, da je moja zabluda kako je to muški glas, bila produkt upravo tih uvjeta i moje slabe koncentriranosti na glazbu, a velike na vožnju. Ali takav se vokal teško zaboravlja pa je i meni u zakutku mozga ostalo sjećanje na Tracy Chapman.

    Ona ne pjeva, ona priča! Zapravo ona pripovijeda, a to je i jedini pravi opis onoga što bi mogli očekivati na ovom albumu. I koliko god ona bila dobar pripovjedač jednostavno imam osjećaj da se nije našla na ovom albumu. Jedino uvodna skladba, bolje rečeno pripovijetka, “Change” ima nešto. Nemojte se pitati što, jer stvarno ni ja sam ne znam, ali jedino mi je ta skladba nešto prenijela. Moj trud da na cijelom albumu nađem nešto slušljivo pa makar i kad nešto radim, recimo vozim u nemogućim uvjetima, nije se isplatio i ma koliko god ja puta preslušao album uvijek sam ostao prazan.

    Muziku podržava

    Bez dojma, bez emocija, totalno usporen i uspavan. Ne znam gdje su to pogriješili Chapman i Tchad Blake, ali definitivno se ni snimanje u ‘one-room’ studiju u San Franciscu, a ni miksanje u Los Angelesu nije isplatilo. A kako Chapman opisuje pjesme na albumu kao odraz stanja u privatnom životu, pričama o domu, ljubavi i sjećanjima, moram zaključiti da joj je život melankoličan, uspavan, da ne budem grub i dosadan, jer upravo takav je album. Čudi me i činjenica da je ekipa koja je radila na albumu – Joe Gore (Tom Waits, PJ Harvey, Eels), bubnjar Quinn (Paula Cole, Belinda Carlisle, Patti LaBelle, Vesta Williams) i gosti Mitchell Froom, te na basu Flea (RHCP) svirao na prvom singlu “Change”, tako ravnodušno odsvirala/odradila posao.

    Nemojte me krivo shvatiti, ali stvarno se ne mogu načuditi tome kako je album loš. Eventualno prve dvije stvari prolaze, ali sve ostalo nije vrijedno ni ekipe, a ni reputacije dotične Tracy. A više sam očekivao iz jednog jedinog razloga; biografija koja prati Tracy je više nego obećavajuća. Multiplatinasti prvijenac (“Tracy Chapman”, objavljen 1988.) je zaradio tri Grammyja i iznjedrio klasičan singl “Fast Car”, slijede “Crossroads” (1989.), “Matters Of The Heart” (1992.) i “New Beginning” (1995.), a četvrti Grammy osvojila je za platinasti singl, “Give Me One Reason” godine 2000. Kompilacija “Collection” izlazi 2001., a “Telling Stories” i “Let It Rain” 2002. Osim Grammy nagrada, Tracy je osvojila i American Music Award, BRIT Award, SKC Boston Music Awards i četri Bammy Awards.

    Kako preporučiti ovakav album? Kako ga opisati? E pa preporučujem ga fanaticima i vjernim štovateljima lika i djela gore potpisane, a ne preporučam onima sklonima suicidu i depresivnim mislima. Opis: sporo (iako to nije ništa čudno niti loše), dosadno, zamorno i apsolutno nezanimljivo. Nažalost.

    Muziku podržava