Rasplesani klasici

“Many Moods” je album koji je vokalna diva Yolanda Duke snimila s orkestrom Tita Puentea koji je bio Yolandin glazbeni mentor.

Rad na albumu je počet još za Titova života, a nakon njegove smrti realiziran je u suradnji sa njegovim dugogodišnjim suradnicima i glazbenicima, među kojima ključno mjesto pripada Johnnyu ‘Dandy’ Rodriguezu i Joseu Maderi koji su producirali album, a potonji je i glavni aranžer na njemu.

Album je zamišljen kao obrada klasika iz “Velike američke pjesmarice” u stilu latinoameričkog big-banda, no s vremenom su uz pjesme skladatelja poput Colea Portera i braće Gershwin na njemu našli mjesto i latinoamerički klasici Mryte Silve, Marcelina Guerre i Rafaela Hernandeza, te jedan talijanski, Domenica Modugna.

Ime Tita Puentea je sinonim za udaraljke pa, jasno, i ovaj album pršti od konga, timpana i raznih bubnjeva i bubnjića, no ništa manje bitnu ulogu ne zauzima i drugi zaštitni znak latinoameričke glazbe, puhači. Pjesme poput “I’ve Got You Under My Skin” i “Blue Moon” stoga više nisu sentiši za ponoćne croonere, već ekstrovertni pozivi na ples.

Daleko od toga da su pjesme dovedene do neprepoznatljivosti – gudači nas podsjećaju na zlatno doba Franka Sinatre, a Yolanda svojim glasom savršeno dočarava emocije tekstova pjesama. Ponekad je njen vokal istovremeno i poletan i sjetan te tako podsjeća upravo na legendarnog Franka.

“‘Til You Come Back To Me” Steviea Wondera je zadržala svoj soul-stil te tako malo odudara od ostatka albuma. U njoj je Yolanda ujedno dobila priliku da se razmaše sa glasovnim egzibicijama, no premda je njen glas ekstravagantan kao i kreacije u kojima se pojavljuje na omotu albuma, glasovne afektacije joj nikad ne prelaze u iritantno područje.

“Many Moods” je svjež i ugodan album u kojem će uživati oni koji se ne boje malo staromodne romantike, kao i oni koji vole zaplesati i u glazbi ponajprije cijene ritam. Na tom području Tito Puente Orchestra su i dalje kraljevi.