Hacktivist
Outside The Box
Datum izdanja: 04.03.2016.
Izdavač: Rise Records
Žanr: Alternative, Metal, Rap
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Nije teško odrediti highlight dosadašnje karijere i stvar koju bez iznimke svi prvo čuju od engleskih rap-metalaca Hacktivist.
Obraditi “Niggas In Paris” u djent verziji nije samo hrabro, već i dobra kombinacija onoga što rade – gitarist Timfy James svirao je u metalcore bendu Heart of a Coward, imao je osmožičanu gitaru i hrpu riffova i pozvao lokalnog repera J Hurleya da nešto snime.
Reperski agresivni napad na “Elevate” i refren “We fight fire with fire / We won’t burn / A middle finger for liars that won’t learn” bili su singl pred nekoliko godina, a “False Idols” sa svojim post-rock refrenom i “Deceive and Defy” (na kojoj gostuje trenutni vokal Timfyevog bivšeg benda) s lakšom kiticom predstavljaju srž ovog benda – debele producentske masti, čvrsti agresivni rap, i zvuk kojeg tako duboko mogu proizvesti samo djentovski basevi (6 žica) i gitare (još više njih)!
Interlude “The Storm” i njen nastavak na kraju albuma “The Storm II” drže nešto lakši tempo i lijepe melodije koje pršte i iz mikorofona i iz pojačala. Zadnji singl “Buszy” je izašao iz Fear Factory radionice, a “Rotten” iz elektronskih voda kao stvorenih da daju podlogu za poruku o kojoj pjevaju – politika, korporacije, okoliš, ratovi, religije i sve teme od kojih je tako lako složiti gnjevnu pjesmu.
Nekad je to kombinacija Tesseracta i Linkin Parka, a nekad se sjetimo najboljih trenutaka od sunarodnjaka One Minute Silence i Enter Shikari – naravno, jer im Rou gostuje na himničkoj “Taken“. Naslovna stvar je vjerojatno jedina koja bi još zaslužila biti singl, jer je uz takvu djent power baladu jako lako i logično staviti ovakav hip-hop i podsjetiti na The Streets.
Rap-metal etiketa mnogim zakletim metalcima diže želudac jer se valjda sjete perioda koji su toliko ljubomorno i mrko gledali, ali Hacktivist ne spadaju u grupu onih koji bi nekome trebali ili mogli smetati. Jer, ipak je 2016. i veća je šansa da ih netko shvati kao nostalgični bend suhoparno povezujući gitare i repera.
Ipak, ovdje se radi o nečemu drugom – nečemu što definitivno izdržava test vremena i nečemu čega zadnje vrijeme baš i nema previše. Metalcore, djent, post-metal, ponešto elektronike i britanska verzija vokalno-reperskog dueta (njušite o kojem bendu pričam?) u sebi nosi kvalitetu i, ono čega često zna faliti – svjesnost svijeta oko sebe i iskrenost.