Randevu s vlastitim demonima

Bend 11 (Eleven) formiran je 2008. u Šapcu.

Godinu nakon uslijedio je i prvi album “A Moment of Silence” koji je dosta dobro primljen pa su se zaredali brojni nastupi u Srbiji, ali i cijeloj regiji. Nastupili su na Exitu, pobijedili na Vojvodina Open festivalu, a 2011. izdali i CD singl “Neko čudno vreme/Poslednji put”. Drugi album “Težina okova” izišao je 2012., a aktualno im je izdanje EP “Randevu” za novog izdavača, Lampshade Media.11 čine Predrag Daničić, Miki Stanković, Milan Firca Arnautović, Milan Katanić i Zoran Kuzmanović. Što se tiče žanrovskih odrednica 11 su alternativni rock bend. To je vidljivo od prvog izdanja pa do aktualnog “Randevu”.

Izraženi bubnjevi, ekspresivan vokal i dominantan bas odlike su ovog EP-a. Nisu mnogo intervenirali u zvuk i to je dobro jer je riječ o sirovom i agresivnom stilu u potpuno pozitivnom značenju tih riječi. Od prve do zadnje numere prisutan je izričaj koji pomalo podsjeća na Repetitor, ali 11 je ipak zadržao svoju priču jer se kreću od žestokih stvari do onim malo laganijih.

Vokal je u svim tim krajnostima potpuno prisutan i moćan u ekspresiji i izvedbi, kao u “Veruj” koja je zaista impresivna stvar u kojoj vokal potpuno eksplodira nakon laganijeg uvoda. Ova numera je najdojmljivija jer spaja te dvije krajnosti benda – melankoliju i sirovost.

Uvodna “Randevu” bombastično otvara izdanje i pokazuje smjer kojim će ići – izražen bas i jak vokal. “Mnogo sam puta želeo da te nađem, mnogo sam puta pratio tvoje stope” kaže tekst ove pjesme koja nije ljubavna, nego govori o susretu sa samim sobom i demonima koji prate individuuma. To je obračun s tim demonima kojeg ovaj zvuk odlično prati.

“Mantra” ide dalje u tom tonu preispitivanja i traženja: “u njenim očima je odraz moga ludila”. I kada pjevaju o ljubavi, pjevaju o susretu i odnosu, a ne pukom doživljaju koji, ipak, ne može postojati bez odraza u drugome.

Tu je i društvena tematika s pjesmom “Čovek iz predgrađa” koja je potpuno realistična u svom opisu, a opet se referira na onog istog indivuduuma s početka.

Za kraj je ostavljena “Vikendu je kraj” koja je pomalo drugačija od ostalih i zvukom i tematikom. Nije toliko mračna i ekspresivna, nego malo laganija i zabavnija, a opet dovoljno angažirana da ne bude samo puka zabava. Ovo je zanimljivo zatvaranje izdanja koje je prilično intenzivno i mračno, dok je ova numera kao mali zakučasti moment koji daje na intrigantnosti izdanja.

11 je zanimljiv bend koji svira dobar alternativni rock sa stavom i jasnom vizijom. Od prvog su izdanja zacrtali svoj smjer i od njega ne odustaju, a ovaj EP je još jedna jaka kockica u tom mozaiku.