Radije ignor-irajte, nego da hračkate

Hrvati će vam oprostiti sve, samo uspjeh ne! Ako ste poznati nogometaš, sigurno ste brutalno preplaćeni. Ako ste menadžer onda sigurno radite samo radi novaca (dok mi svi ostali radimo za džabe i isključivo radi unutrašnjeg zadovoljstva i za dobrobit svih!). Ako ste šund pjevač onda ste ok samo zato što će većina kad-tad doći na vaš koncert samo zato što su “svi išli”…

Ali, ako ste rock bend (ili bilo što iole alternativnije) i neki hit vam se zavrtio na radiju više od dvaput – prodali ste se i treba vas na glavnom trgu pribiti na križ. Naravno, većina to pribijanje na križ simulira ‘revolucionarnim’ negativnim i anonimnim komentarima na YouTubeu i svakojakim društvenim mrežama. Je li to Hladno pivo iz faze u kojoj su napokon uspjeli od muzike živjeti ili siroti KinoKlub koji je s dva hita stao na žulj svima koji u danom trenutku nisu imali koga mrziti…I onda ovim opreznim uvodom svih uvoda dolazimo do glavnih aktera trenutne hrvatske zbilje – Ignor. Mladići sami za sebe govore da nisu punk, jer onda ne bi potpisali ugovor s velikim izdavačem. Sami sebe nazivaju fanovima grungea i svakojake mrvicu drugačije muzike koji su nekako razvili ljubav prema veselom pop-punk zvuku i snimili singl “Rac“. I onda je krenulo pametovanje svekolike internet javnosti – ‘plitko’, ‘neoriginalno’, ‘umjetno’, ‘prodano’, ‘što ti klinci znaju uopće?’, ‘glupi američki pop-punk’, ‘muzika za djecu’ i dodajte po želji štogod vam padne na pamet…

Je li netko zbilja ljut što njegov prog metal bend s temama iz eksperimentalne kvantne fizike ili likovima iz Baldur’s Gatea ne uspijeva naći jednako puno prosječne publike?! Je li ljudima zbilja toliko dosadno da jednostavno moooooraju prokomentirati kad im je nešto bezveze?! Nedostaje li zbilja na internetu tema i materijala, pa svatko mora kliknuti link na bend koji ih ne zanima i dati svoj negativni osvrt?!

Ova fascinantna tema valjda bi trebala zaokupiti nekog sociologa. Valjda će sve skupa uklopiti u doktorski rad u kojem će određeni uzorak ljudi pitati je li u redu što nogometni reprezentativci u slobodno vrijeme slušaju narodnjake i je li društveno prihvatljivo reći da je album “bez e” zbilja fora i zabavan pop-punk album koji dobro dođe? Barem onima koje bi trebao zanimati – dosta mlađima i zaigranima…

Kako drugačije prihvatiti pjesmu o poznatoj porno glumici – “Daisy Marie” (muški sad već ukucavaju u Google da se prisjete kako izgleda)? Ili “Gotovo je” s brzim pop melodijama pobjeglima iz nekog nastavka “Američke pite”. A da ne pričamo o singlu “Sara, Lana” kojim su odgovorili roditeljima i izdavačima, ali se malo posprdnuli s cijelom estradom, rokerima, narodnjacima, punk kolegama, pa čak i s njima samima.

Vjerojatno najgluplji trenutak albuma, pjesma “Posvojen si“, prati sličan recept, ali je tema meni apsolutno neshvatljiva i nadam se da imaju neku svoju internu foru koja je time rezultirala. Zato se “Frajer me pivom zalio” dogodila apsolutno svima koji su ikad bili na nekom koncertu. Posebno je pohvalan kraj pjesme gdje su se malo raspsovali i razljutili. Ali ni približno kao na “Nazi-Punk(er)“, pjesmi koja valjda služi kao pokazatelj da nisu papci koji ne znaju složiti hardcore ‘gazionu’. Iako se i tu vjerojatno krije neka zajebancija.

Zajebancije mora biti, kao na svakom nešto-punk albumu, ali skitovi koje su napravili nisu baš neko urnebesno čudo prirode. Nepotrebna “Gablec” pjevušenje je iz vlastite sobe začinjeno receptima Hladnog piva – zvuk čipsa i točenja pive zbog kojeg sam mislio da se radi o obradi “Razmišljam“.

Za dodatnu dozu pozitive pobrinule su se trubice na “Ljubavna” koja ima sve definirajuće elemente ovog žanra, a posebno na “Jebenica pica” kojom odaju počast ska-punku i svemu što proživljavaju mladi bendovi u trenucima kad pomisle da su uhvatili Boga za muda.

Iznenađenje je simpatična “Super Mario“, ali samo jer sam pomislio da su premladi da bi se sjećali malog brkatog vodoinstalatera koji ‘se najeo gljiva’.

Album baš i nije teško opisati, ali čovjek stvori neki čudni obrambeni mehanizam i većinu vremena provede analizirajući zašto netko uopće snima albume. Ili zašto ih netko sluša ako zna da će mu biti smeće. Ignor su svoje odradili – svirati znaju i brutalno su odsvirali radio-friendly pop-punk album. Iz njega su izbacili spomenuti singl “Rac”, jer ih je izdavač zamolio da to opravdaju “nedovoljnim poznavanjem političko-socijalnih tema u Hrvata” kojima bi punk po definiciji trebao obilovati.

Šteta zbog toga, jer taj bi singl donio još pokojeg srednjoškolca koji se može poistovjetiti s podrigivanjem, brijanjem na tulumima, bljuvanjem i čekanjem da u život zakorače pravi ozbiljni problemi. Za one koji su već u toj muzički zreloj fazi, nadam se su preokrenuli očima vidjevši već link na ovaj album i da nisu gubili vrijeme čitajući. Ako jesu – onda se svojim neprihvaćanjem zbilja bore s vjetrenjačama.