Puno babica, srećom, ne kilavo dijete

To je ono što smo svi čekali. Godinu dana nakon kontroverzne smrti, odjednom su otkrili desetak nedovršenih pjesama Michaela Jacksona koje se na ovaj ili onaj način pokušalo završiti (“(I Like) The Way You Love Me” je već prije objavljena u demo-varijanti).

U ugođaju “Michael” je nešto mirnija i topla ploča, uronjena podjednako i u soul i u funk, koja pokazuje kakve bi albume Jackson radio da je poživio. Vokalna forma Jacksona na “Michaelu” je vrlo dobra, no kako u svijetu nikad nije manjkalo teoretičara zavjere, već sada se našlo onih koji postavljaju pitanje ‘tko je to ‘praf-za-praf’ pjevao?’. Crteži na omotu repliciraju Michaelove slike iz osamdesetih, kad je bio ponosan i jak k’o dva mlada jelena, a unutar omota su crteži Marvina Gayea, Jamesa Browna, Smokey Robinsona, Jackson 5 i Diane Ross (između ostalih). Upadljivo odsutan iz tih slika je Stevie Wonder (ili je jako sitno nacrtan).

Najuspješniji je upravo u tim, mirnijim, raspjevanijim pjesmama, soul baladama kakva je “Hold My Hand“, zasluženo prvi singl i možda jedina pjesma koja ima šansu završiti na budućim kompilacijama najboljih uradaka (kojih će vjerojatno biti, bez brige), a da ne zvuči kao ‘dotepenec’. “Hold My Hand” prikazuje Jacksona u stanju u kojem prihvaća sve što mu se dogodilo, bez da zvuči pretjerano zaštitnički, patetično ili zašećereno. Album završava prigušena, krhka pjesma znakovitog naslova “Much Too Soon“.

Ako je “Hold My Hand” prvi singl i ako ona postavlja osnovni emocionalni ton albuma, kog vraga je trebalo familiji Jackson, producentima ili upraviteljima Jacksonove imovine gostovanje 50 Centa (doduše, momak se preziva Jackson) koje sa svojim dionicama ‘puče Thompson, Kalašnjikov, a i zbrojevkaaaaaa’ u cijeloj priči odskače u negativnom smjeru.

Osim krhkog i senzibilnog 50 Centa, na albumu gostuju i Akon (u “Hold My Hand”), Lenny Kravitz, Tommy Emanuel i Dave Grohl, a ispod dobrog dijela pjesama je popis hrpe muzičara i producenata, što će reći da se dosta toga ispravljalo i popravljalo. Je li bolje učiniti to, ili pustiti nedovršeno djelo u svijet, zaključite sami, no to je dvojba koja traje još od 19. stoljeća kad je Nikolaj Rimski-Korsakov dovršavao opere svog prerano preminulog i poročnog kolege Modesta Petroviča Musorgskog.

Jedini lik koji bi doista mogao učiniti nešto s Jacksonovim nedovršenim stvarima je s ovog albuma odsutni Stevie Wonder, koji je Michaelu u mladim danima pisao pjesme i bio svojevrstan mentor.

Preslušavanjem “Michaela” zagovornici obje opcije će imati svoje argumente. “Michael” nije loš album, bit će dovoljno dobar za njegove fanove no neće fascinirati nikoga tko već nije šarmiran “Thrillerom”, “Badom”, “Dangerousom” ili prvim remek-djelom “Off The Wall”.

Nadam se da će priča s ‘novim i zagubljenim’ studijskim snimkama Michaela Jacksona stati na ovom, inače solidnom albumu i da se ostavština Michaela Jacksona neće razvlačiti poput žvakaće gume, kao što je to bilo s Tupac Shakurom.