Psihodelično pop-rock osvježenje na regionalnoj sceni

Moram priznati da sam do prije nekoliko godina vrlo malo slušao makedonsku glazbenu scenu, a sad me svako toliko oduševi netko iz najjužnije ex-Yu države. Zadnji po redu su Foolish Green.

Ako se još netko sjeća Australaca The Vines, tada bih mogao najlakše opisati rad ove šestorke. The Vines su bili najpoznatiji po svojim rock brijačinama, a na albumu su dominirale psihodelične pop rock stvari. Foolish Green je upravo takav bend koji je anulirao svu distorziju i krenuo putovanjem psihodelije.Naravno, uzore i utjecaje mogli bismo nabrajati unedogled, pa je najbolje da se zadržimo onih najbitnijih, počevši od The Beatlesa i Pink Floyda do My Bloody Valentine, Oasisa i The Flaming Lipsa. U prvom redu, ovo je vrlo sanjiva ploča s nizom odličnih pjesama koje se odlično uklapaju u ono što je aktualno na svjetskoj glazbenoj sceni.“Let Me Out” zvuči kao da je ispala s nekog albuma Arctic Monkeysa, “Sun is Gone” predivna je psihodelična balada, “Thousand Years of Sorrow” podsjeća na radove The Soundtrack of Our Lives, “Laika” prava je posveta The Beatlesima, dok su uvodna i završna pjesma albuma vrlo sanjive i na odličan način zaokružuju cjelinu.

“Escape” je bijeg od stvarnosti, u neku paralelnu dimenziju gdje možeš uživati u slatkim grijesima. Niz odličnih i zajedno vrlo skladnih pjesama još jednom nam dočarava koliko ima dobre glazbe oko nas, ako se malo potrudimo doći do nje. Vidi se da je ovaj album rađen vrlo brižno, pa je svaki detalj na svom mjestu, počevši od izabranih pjesama do produkcije koja je istakla najbolje strane makedonske šestorke imena Foolish Green.

Ono što su Palma Violets na početku godine na inozemnoj sceni, to bi zasigurno mogli biti Foolish Green na regionalnoj sceni kada bi se pratili mladi indie bendovi. Sve pretpostavke za uspjeh su tu, osim one ključne, a to je medijski prostor. Da dolaze iz Britanije, sigurno bi bili ‘najbolji bend na svijetu’ malo više vremena nego što treba novom NME-u da izađe.