Prvi znaci umora Jacka Whitea

Nakon velikih i plodnih 15 godina umjetničke ekspanzije dolazi vrijeme stagnacije.

Album Jacka Whitea pokazuje da je Jack još uvijek džek u rock muzici,
ali da frenetični tempo skladanja, snimanja i koncertiranja uzima svoj
danak, odnosno da forma preuzima sadržaj i da se usiljenost sve više
osjeća.To se pogotovo osjeća na naslovnoj pjesmi u koju je u 3 i pol minute utrpano svašta, te na iritantnom instrumentalu “High Ball Stepper”.

Uvodna “Three Women” je stara obrada Blind Willie McTella i starim je trikovima prvorazredna postala rock and roll žestica i šteta što nije (još) odabrana za singl. Album “Lazaretto” načinjen je prema vlastitim zapisima iz tinejdžerskog razdoblja i provučen je kroza sve što Jack voli.

Ostatak ovog izdanja zvuči dovoljno dobro da potvrdi Jacka Whitea kao najveću svjetsku rock zvijezdu koja možda ne voli sve što vole mladi, ali voli korijenske američke žanrove, svira ih i pjeva sa strašću i lepršavošću, jedino s možda malo manje srdžbe koja je bila zaštitni znak The White Stripesa.

S izuzetkom “Lazaretta” i broja “High Ball Stepper” ovim albumom dominira country, katkad diskretnije, a katkad vrlo jasno (“Enlightenment”, “Want and Able”, “Alone In My Home”, “Temporary Ground”). Presječemo li dva preslušavanja “Lazaretta” s prvim albumom The White Stripesa, može se vidjeti koliko je White ‘omekanio’, ali je uspio zadržati inspiraciju, što je uvijek teška zadaća za one čija se publika navikla da čuje samo jako dobro i najbolje od dotičnog izvođača.

U ovom slučaju to znači sljedeće: multitalentiranom Whiteu, naročito ako se uzme u obzir njegovo interpretiranje bluesa, countrya i folka, mnogo slabije ide repanje. Zato ono što radi najbolje još uvijek radi najbolje: drčno se postavlja na tradiciju američke muzike te je efektno spaja sa svojim srditim senzibilitetom, cijepa je po ritmu, melodiji i glasnoći, i daje joj svoju pištajuće-škrgutajuću gitaru.

U ovoj kolekciji ćemo uživati do Whiteove iduće, a poredak na listi najdražih pet Whiteovih albuma, uključujući The White Stripese, The Racounterse, The Dead Weather i solo-karijeru bit će nepromijenjen, čuli “Lazaretto” ili ne.