Maschine
Rubidium
Datum izdanja: 29.07.2013.
Izdavač: InsideOut Music
Žanr: Progressive Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Premda je iza njih tek pet godina postojanja i samo jedan album, ovaj ovdje “Rubidium”, mladi momci i djevojka iz engleskog sastava Maschine sve su samo ne neiskusni glazbenici.
Osnovani su 2008. na Brighton Institute Of Modern Music, a
pjevač/gitarist Luke Machin i basist/pjevač Daniel Mash tri su godine
proveli u švedskom sastavu The Tangent, od čijeg su frontmena Andya
Tillisona mogli puno toga naučiti. Uostalom, on ih je i preporučio
InsideOutu kada je od njega zatraženo da nađe dobar engleski progresivni
rock bend.
Osim toga, Luke je svirao i s Robertom Plantom, Jeffom Beckom, Bernieom Marsdenom (Whitesnake), Francisom Dunneryem (It Bites), pa se u njemu nakupilo poprilično iskustva. Na materijalu za ovo izdanje radio je pet godina, uz ostalo i u vrijeme suradnje sa spomenutim i još nekim glazbenicima, a opisuje teme i životna iskustva kroz koja je prolazio to vrijeme, poput zdravstvenih problema ili ljubavnih i emocionalnih veza. Georgia Lewis je klavijaturistica i pjevačica, a tu su još drugi gitarist Elliott Fuller i bubnjar James Stewart, trio koji upotpunjuje postavu.
Ipak, ovo je prije svega album baziran na instrumentalijama, koje su zaista raznovrsne i tehnički dosta zahtjevne, a njegove dvije trećine možemo doživjeti kao spoj klasično strukturiranog progresivnog rocka s jazzom i jačim utjecajima fusiona, malo i popa. U tri pjesme posljednje trećine pronalazimo više utjecaja metala, čak nešto i modernije inačice tipa Messhugah, i to kroz agresivniju i naglašeniju poliritmičnost, više tehnoloških utjecaja, oštrije vokale i jači i glasniji groove u gitarama. Nedvojbeno, ovo je album eksperimentalne i slojevite glazbe, na nekim mjestima tvrde, krute, na drugima opet raspršenije, opuštenije, melodičnije i catchy, s napetim strukturama i nadasve nadahnutim jazz improvizacijama.
Nadahnute su i gitarske izvedbe, dosta dinamične, izgrađene na čvrstim rock/metal temeljima, bubnjevi su iznimno pokretni, kontinuirano mobilni, naprosto vrve prijelazima, bas konstantno razigrava team, kao vezist u nogometu, a klavijature osim podržavanja atmosferičnosti puno daju i u individualnom dijelu, u isturenijim, dosta konkretiziranim i ozbiljnim izvedbama. “Fallen” je raznolika pjesma s mirnim akustikama, proigravajućim basom, kombinacijom mekanih, sofisticiranijih i sirovih pjevanja, dosta gitarskih tehniciranja nalik Satrianiju, emotivnih piano dijelova i zavidnim omjerom catchya.
“Rubidium” je u uvodnom dijelu psihodeličnije orijentacije, no generalno je dosta žestok prog rock naslov, a “Cubixpro” je catchy stvar s dominacijom jazza, ali dobrim dijelom oslonjena na cubano/pop ritmove. Nekako najzahtjevnije, ali opet i najugodnije djeluje “Invicible“, u prvom dijelu lagana pjesma sa sveprisutnim akustikama, jako ugodnim pjevanjima, pogotovo ženskih back-upova, s ‘raspjevanom’ flautom, te prog/jazz orijentacije u drugoj polovici uz coolerske flaute, s kombinatornim jazzerskim piano i bas soliranjima, te izraženo atmosferičnim klavijaturama.
Akustični početak u “Venga” tek je najava obračuna žešćih i energičnijih elemenata povremeno utišanih melankoličnim pjevanjima, a dvodijelna “Eyes” u Pt. 1 kombinira prog rock i jazz, s time da je u drugom dijelu pojačana participacija metala i modernijih elektroničkih segmenata uz jako puno atmosferičnosti.
Ovaj album dobrim dijelom podsjeća na rani Pain Of Salvation, iako, u njemu se mogu naći utjecaji Marilliona, Anatheme, Porcupine Tree, Blackfielda, Dream Theatera ili The Tangenta. Dakle, jedno širokopojasno djelo u kojem će ljubitelji progresivnog rocka nedvojbeno pronaći puno elemenata koji će ih ‘zalijepiti’ uz zvučnike. 58 poprilično zanimljivih minuta kojima je Maschine pokazao da se prvi mačići ne moraju nužno baciti u vodu.