Prvak redneck rocka

    1800

    Kid Rock

    First Kiss

    Datum izdanja: 24.04.2015.

    Izdavač: Warner Bros. Records / Dancin Bear

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. First Kiss
    2. Good Times, Cheap Wine
    3. Johnny Cash
    4. Ain’t Enough Whiskey
    5. Drinking Beer With Dad
    6. Good Time Lookin’ for Me
    7. Best of Me
    8. One More Song
    9. Jesus and Bocephus
    10. FOAD

    Kada vidimo što je Kid Rock glazbeno prošao, odlično je da se skrasio u
    žanrovskoj odrednici koja mu najviše odgovara. Iako je malo pogrdno to
    reći, on je prvak redneck rocka.

    Karijeru je započeo ranih ’90-ih kao hip-hoper, da bi s vremenom sve više prihvaćao rock i to one alternativnije prirode. Na prijelazu u novi milenij dočekao je svoj proboj s nu metal himnicama i albumima “Devil Without a Cause” i kompilacijom ranih uspješnica pompozno nazvanoj “The History of Rock” na kojima mu se potkrala čak i jedna odlična pjesma “Only God Knows Why”. Nakon što je postao ‘Cocky’ i ‘Motherfucker kakvog nigdje nema’ njegova zvijezda je lagano počela blijediti zbog čega se morao čak i preimenovati u ‘rock’n’roll Isusa’.Upravo nakon tog vrhunca svoje karijere, malo po malo, ali vrlo sigurnim koracima se udaljavao od svojih korijena bjelačkog repera prema teritoriju countrya (jedan od najvećih hitova mu je sa Sheryl Crow u “Picture”) i klasičnijih rock formi, pa je nakon obrade Lynyrd Skynyrda u pjesmi “All Summer Long” postigao najznačajniji uspjeh na međunarodnoj sceni.

    Sada, godinama nakon toga, mnogi i dalje rado pjevuše spomenutu pjesmu kad ju čuju na radiju, a Kid Rock je objavio novu dozu srednjostrujaških pjesama koje imaju bazu u southern rocku. S manjim i većim uspjesima, Kid Rock je pronašao svoju nišu i kao da time želi reći da će biti car u Americi, a za druge ga i nije pretjerano briga jer ovo bi mnogi Amerikanci iz središnjeg dijela S.A.D.-a proglasili tradicionalnim zvukom njihovog prostora.

    Muziku podržava

    Kada samo proletimo po naslovima pjesama, jasno je kome se Kid Rock obraća, a to je jednom malom zadrtom Amerikancu koji jedino što sluša su očeve ploče na kojima su country-rockeri od prije nekoliko desetljeća. Piva, whiskey, vino, odnosno cuga općenito (i dalje čitam naslove pjesama) su nit vodilja mnogih pjesama što znači neobaveznu razonodu bez ikakvog višeg smisla.

    Naravno, mora se malo ući i u ulizivanje različitih slojeva ljudi, ne samo lokalnim pijanicama iz barova, pa zato želi biti i vaš Johnny Cash, a mantra oko rock’n’roll Isusa ga i dalje nije prošla. Mogli bi reći, Kid Rock je opet pomiješao lončiće i ponovno pjeva sranja, ali u ovom slučaju to ne mogu reći jer čini na vrlo simpatičan način, pa mi djeluje kao lokalni blesan koji želi zabaviti publiku oko sebe i to mu uspijeva.

    Dio tog leži i u najavnom singlu “First Kiss” (koja je kao svojevrsni nastavak “All Summer Long”), pjesmi koja je pomiješala Lynyrd Skynyrd s Springsteenom u novoj himni o ljetnim ljubavima i zabavljanju. U takvom izdanju Kid Rock je nenadmašan i nije ga pretenciozno slušati, ovo je skladba kakvu sve radio postaje vole, bilo one u Americi ili Hrvatskoj.

    Ostatak albuma nije toliko radiofoničan, ali i nije loš. Sve balansira u jednom solidnom rasponu koji ne vrijeđa slušatelja, iako je većina nota lakih koje prelako ulaze u uši. Kad tome nadodamo tekstove koje sam već ranije spomenuo, jasno je da bi se svatko mogao pronaći u njima, posebno ako malo dublje zapnu s čašicom u ruci.

    Preslušavajući novi album “First Kiss”, Kid Rock nam neće reći da će svijet biti ljepši ili bolji jer se više ne smatra rock mesijom u tom smislu, ali se rado podsjeća nekih prijašnjih vremena kad mu je bilo lakše i bezbrižnije, kad se mogao opustiti i zabavljati bez razmišljanja što će biti dalje. Takvim pristupom je napravio jedan od (naj)boljih albuma u karijeri jer ga se može slušati bez ikakvog opterećenja što je bio teret mnogim njegovim ranim albumima.

    “First Kiss” također nije nikakvo revolucionarno djelo jer ovakvih albuma po Americi ima na tisuće godišnje, a vjerujem da i u svakom baru u središnjem dijelu S.A.D.-a gazda ima barem jedan bend koji svira ovakve pjesme tijekom vikenda.

    To je Amerika, to je Kid Rock, to je američki turbofolk, pa uopće ne čudi da samo u Americi proda više albuma nego u ostaku svijeta. Njega se vrlo lako može mrzit, ali s “First Kiss” mu se mora priznat da se može izdignuti i do sasvim solidnih visina za njegov rang kvalitete.

    Muziku podržava