Prvaci rock improvizacije

Ona poznata fraza kojom su se pokušala progurati nova imena na srpskoj rock sceni ‘Nova srpska scena’ i dalje bi mogla imati svoje edicije jer i dalje iz Srbije dobivamo vrlo dobre zanimljive bendove.

Zadnjih desetak godina, očito je da smo i u regiji dobili svojevrsni odgovor na revoluciju malih bendova koja se nešto ranije počela odvijati na svjetskoj sceni. Danas vani bendovi kao što su Arctic Monkeys, The Killers ili Kings of Leon pune stadione, dok su naši počeli puniti sve veća mjesta. Nažalost, to su još uvijek veći ili manji klubovi, ali se nadam da će se i to promijeniti, posebno kad vidimo u nekoliko recentnih primjera da je Tvornica postala taman mjesto za takve bendove (primjer – Repetitor i Jonathan).Straight Mickey and The Boyz su beogradska trojka koja već nekoliko godina hara svojom live snimkom. Mogli ste ih vidjeti u nekoliko navrata kod nas, počevši od pojedinih festivala, do nedavne zagrebačke klupske svirke, a ono što ih ističe je surova sviralačka energija kojom očito srpska metropola obiluje.

Nakon nekoliko godina svirki, bilo je vrijeme da Straight Mickey and The Boyz konačno izdaju i prvijenac. Pjesme većinom dobro znamo iz spomenutih live svirki, pa možemo postaviti pitanje što se tako dugo čekalo s tim. Bilo kako bilo, reći ćemo, konačno je to to, i bend može dalje suvereno prašiti svoju verziju rock’n’rolla.

U njihovoj svirci se osjećaju uzori mnogih ovdašnjih, ali i stranih bendova, ali trojac ih je ipak osvježio na svoj način, prvenstveno garažnim zvukom i vrlo zaigranim sviralačkim detaljima (recimo, vrlo dojmljiv je uvod u treću skladbu “Kada”), ali objektivno gledajući, na albumu “Straight Mickey and The Boyz” je tek djelomično zabilježeno sve ono što bend pruža uživo.

Ovako, sva energija ne dolazi do izražaja koju bend posjeduje, iako se jasno osjeća jačina pjesama koju je bend ovdje predstavio. S obzirom da smo godinama čekali na prvijenac, možda bi netko na prvu rekao da je osam pjesama premalo, ali kad tome nadodamo minutažu od 43 minute, sasvim je jasno da su Straight Mickey and The Boyz pružili taman dovoljno uživancije za prvi put.

Nekoliko stvari se mora istaknuti, a ponajviše tekstovi i improvizacije. Nekako sam dojma da većina srpskih bendova ne kemija previše s tekstovima, da ih pokušava pojednostaviti, pa da oni imaju neki dublji smisao. U prvom su Straight Mickey and The Boyz uspjeli, a sad da li su drugo pogodili i ne znam baš, ali da su tekstovi kompliciraniji, sumnjam da bi sve teklo ovako kao što teče na ovom albumu.

Duga bitna stvar su improvizacije i tu im je malo tko ravan. Ponekad mi se čini kao da su pjesme skladali petorica ili šestorica koji su se međusobno potpuno posvađali i svaki vuče po svom, ali ipak to nije tako, samo su ih trojica i sve zvuči vrlo skladno, iako svaki od njih ima potpunu slobodu izražavanja. Iz tog razloga se razlikuju od mnogih bendova na sceni, to im je jedna od karakterističnih stvari i nadam se da se neće promjeniti po tom pitanju.

Od najavne stvari “Crv” koja otvara album, počinje jedan vrlo zabavan rock vrtuljak gdje se izmjenjuju solaže, distorzije, ritmovi i melodije što nam ukazuje da se radi o velikom bendu. Usporedbe bi sezale od mnogih alternativnih bendova ’80-ih i ’90-ih (regionalnih i stranih) do današnjih dana i bendova tipa Repetitor, ali Straight Mickey and The Boyz su ipak nešto posebno, potpuno drugačije od svih bendova s kojima bi ih mogao povezati u kategoriji ‘uzori i utjecaji’.

Ako nekog razvali album ovako u studijskoj verziji, krajnje je vrijeme da iste pjesme čuje i uživo jer tad dojam bude nekoliko nivoa jači. U svakom pogledu, jedno od najzanimljivijih i najočekivanijih regionalnih albuma na početku 2015.