Prva linija obrane od apokalipse

    916

    Thunderstone

    Apocalypse Again

    Datum izdanja: 01.04.2016.

    Izdavač: AFM Records

    Žanr: Heavy Metal, Power Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Veterans of The Apocalypse
    2. The Path
    3. Fire And Ice
    4. Through The Pain
    5. Walk Away Free
    6. Higher
    7. Wounds
    8. Days of Our Lives
    9. Barren Land

    Događanja u 2002. godini s današnjeg aspekta zvuče kao nešto iz poprilično daleke povijesti, a posebice u glazbi gdje se trendovi nadopunjuju i izmijenjuju praktički na dnevnoj bazi.

    Ekipa rođena tih godina sada je uvjerena kako baš ona sve zna i prije nego je počela pratiti događanja u glazbi nije se ništa značajno događalo. Spomenuta je godina, uz mnogo toga, važna i zato jer je naznačila da bi se tradicija finskog osvježavanja metala na redovnoj bazi mogla, morala i trebala nastaviti. Naime, te je godine Thunderstone objavio debitantski album i bio (uglavnom zasluženo) najavljivan kao nova finska metal senzacija. Nešto kao glavni inicijator nove ere power/heavy glazbe čija je popularnost, a bogme i kvaliteta, tih godina (opet) počela ozbiljno propadati. I je, bio je to zaista dobar album, s tipičnim finskim ‘freshy soundom’, a komparacije, prije svega, sa Stratovariusom i Sonatom Arcticom, nisu se mogle izbjeći.Naredna izdanja i nisu baš bila u rangu početnog, sve se to skupa počelo približavati mainstream formama, a 2007. je bend čak imao i zapažen nastup na finskom natjecanju za Euroviziji, pa mu je i publika sklona onome što je radio u počecima počela polako ‘okretati leđa’.

    Nakon toga je prekinuta suradnja s pjevačem Pasijem Rantanenom, Rick Altzi bio je kratkotrajno rješenje, za jedan album, “Dirt Metal” (2009.) i kako se stvari očito nisu odvijale po planovima, Thunderstone je 2011. objavio prekid. Koji nije dugo trajao s obzirom da su se gitarist Nino Laurenne i pjevač Pasi brzo dogovorili o nastavku suradnje, ona se obnovila negdje 2013. da bi sada iznjedrila šesti studijski album.

    Muziku podržava

    Album koji bismo po kvalitativnoj razini mogli staviti uz bok debiju, doživjeti kao kombinaciju svježeg zvuka s početka karijere s onim nešto tmurnijim s prošlih izdanja. Osim s prvim albumom Thunderstonea, “Apocalypse Again” možemo malo komparirati i s debijem Masterplana. Bitno što treba istaknuti je da donosi potpunu sinergiju između pjevača i benda, ključnu stvar da bi sve skupa dobro izgledalo i zvučalo. Nešto čega je nedostajalo ne samo na zadnjem albumu kad ga nije bio, nego i na nekima kad je Pasi bio članom benda.

    Njegov povratak puno znači za bend, jer osim sjajnih vokalnih mogućnosti koje bih najrađe usporedio s Patrikom Johanssonovim, iako bi i Jorn Lande kao orijentir za one koji ne znaju Pasija i Patrika bio sasvim na mjestu, neophodne liderske predispozicije su mu neupitne. Dakle, moćno, konkretno, izražajno i nadasve uvjerljivo Pasijevo je pjevanje, u kojem se ne osjeća napor niti kad za sobom ‘vuče’ instrumentalne kulise, a posebice ne kada ih treba popratiti. A unutar glazbenih struktura ima dosta zahtjevnih konstrukcija, promjena ritmova, raspoloženja i stilske raznovrsnosti da se i pjevanje i sviranje moralo dobro potruditi kako ne bi zvučalo inkompatibilno.

    Fino posložene i ovoga su puta Ninove gitare, s uobičajenom heavy britkošću i melodičnošću, sada i još značajnijim udjelom progresivne orijentacije, posebice u nekoliko solaža. Opsežan je utjecaj klavijatura koje usprkos poprilično raznolikom izričaju i grandioznom zvuku nigdje ne odskaču van koncepta više negoli to trebaju. Pulsiranje baseva poprilično je ‘podebljano’, snažno u svim songovima, a bubanj tradicionalistički kombinira precizne heavy ritmike i poweraški histerično ‘pedaliranje’. Iako naziv albuma sugerira da bi se moglo, ili čak moralo raditi o pre-kataklizmički mračnom ostvarenju s atmosferom i tekstovima na tom tragu, baš i nije (točno) tako.

    Tekstovi jesu nešto kao pesimistični, melankolični, ali i realistični, govore o osjećajima, unutarnjim borbama, potragama, snovima i željama, a atmosferično pak jeste sve to skupa dosta zamračeno, katkad i tjeskobno, no ima i raspuštenijih i vedrijih tonova. Nekoliko power/heavy/speed naslova s obiljem privlačnih melodija, pamtljivih refrena ‘podebljenih’ backup zborovima i himnično-galopirajućih ritmova, kao što su “Veterans of The Apocaplypse” ili “The Path” donosi kombinaciju bljeska i polutame. Ipak, većina je tu pjesama u kojima dominira srednji tempo ili je, u najmanju ruku, kombiniran sa bržim.

    Through The Pain” je, recimo, zanimljiva sjetna balada, a “Walk Away Free” gotovo u pravilnim razmacima kombinira brzi power i smirenije interludije piana i emotivnih vokala. “Higher” je pak hard-rockerski naslov s maštovitim, onako Deep Purpleovski šarmerskim klavijaturama isprepletenim s razvučenim heavy solažama, a čak i Pasijevo vriskanje podsjeća na ono Iana Gillana u (naj)boljim danima.

    Dramaturgiju mid-tempo pjesmi “Days Of Our Lives” uz ozbiljne vokale daju i duboke orkestarlije, progresivne gitare, izraženo vibriranje basa i mračan bubanj, a “Barren Land” progresivna je numera poluepskih proporcija s mračnim orkestralijama, dominacijom sporijih i srednjeg tempa nad bržim i srednjevjekovnog ‘feelinga’ uz ganutljiv piano i upozoravajuće naracije.

    Rekli bismo na kraju, glavna kvaliteta albuma “Apocalypse Again” je ta što praktički ne da nema slabe, već nema prosječne pjesme i s koje ga se god strane počinje doživljavati, ne može se promašiti. Štoviše, nema čak niti nekih koje bi u svojim strukturama bile previše nalik jedna drugoj. Ili jedna trećoj. Ili druga trećoj. A i ima takvih, one se poklapaju u nekim ili manje uočljivim ili u segmentima kakvi su već odavno zadani u ovoj podvrsti metala i ne može ih se izbjeći.

    Jedino je šteta da, kad već Thunderstone nije uspio do kraja materijalizirati svoj potencijal kada je bila veća vjerojatnost za to, odnosno kad se pojavio s odličnim prvim albumom, teško da će sada. Dojam je da ima premalu bazu fanova koja bi doprinijela da se promijeni odnos ljubitelja ovakve glazbe prema njemu. No da je fino čuti kada se bend vrati s dobrim albumom, svakako jeste i tko god odluči čuti ga, a da mu se glazbeni afiniteti kreću unutar poviše spomenutih, neće nimalo pogriješiti.

    Muziku podržava
    Stisni